Čista Zenica Zagađena Zenica
   
 
Važniji brojevi telefona:
Eko policija
062 400 900
061 769 353
Operativni centar
Civilne zaštite
121
Federalna
inspekcija
033 226 644

Prema propisima Federacije BiH
ne smije biti više od 3 dana prekoračenja dnevnih prosjeka koncentracija SO2 od 125 µg/m3,
u toku cijele kalendarske godine
.

Na mjernom mjestu Tetovo utvrđeno je:
179 prekoračenja tokom 2011. godine
194 prekoračenja tokom 2012. godine
173 prekoračenja tokom 2013. godine
252 prekoračenja tokom 2014. godine
177 prekoračenja tokom 2015. godine
156 prekoračenja tokom 2016. godine
131 prekoračenje tokom 2017. godine
124 prekoračenje tokom 2018. godine
Reducing chemicals and contamination of drinking water sources in rural communities
Građani za Europu
Transition
GOG
 
 
 
Korisni linkovi
Grad Zenica - kvalitet zraka
Granične vrijednosti kvaliteta zraka
UNEP monitoring kvaliteta zraka u BiH
OpenAQ podaci o zagađenju zraka
Eko akcija - indeks kvaliteta zraka u Zenici
Web portal o okolišu u BiH i sudjelovanju javnosti u donošenju odluka
Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK
Ministarstvo okoliša i turizma FBiH
Federalna uprava za inspekcijske poslove
Federalni hidrometeorološki zavod
Arnika, Prag, Češka Republika
Više linkova...
Video
Još video materijala...
 
(Novo LICE Zenice: Zlatan Alispahić)
 
Aforizmi Bojana Bogdanovića:
 
Učlanite se!
Webmail
Kontaktirajte Webmastera
Ko truje zrak u Bosni i Hercegovini? Lista 10 najvećih prikazuje najgore industrijske zagađivače (17.6.2019)
Opasno zagađenje zraka bez odgovornosti. Građani u Bosni i Hercegovini uskraćeni za informacije i efikasnu zakonsku zaštitu (17.6.2019)
Rezervni plan za izvor toplote za grijanje Zenice (1.6.2019)
Otvoreno pismo vijećnicima Gradskog Vijeća, gradskoj upravi i građanima Zenice (31.5.2019)
Sastavni dio spisa (29.4.2019)
BOF čeličana od 2011 do 2019 - prekršaj ili krivično djelo? (27.4.2019)
Kantonalno tužilaštvo Sarajevo odbacilo pritužbu Eko foruma na odluku o neprovođenju istrage (9.4.2019)
Federalno tužilaštvo traži ponovnu istragu o krivičnom djelu onečišćenja okoliša u Zenici (2.4.2019)
Poziv na godišnju skupštinu (14.3.2019)
Okolinska dozvola za Toplanu Zenica (11.3.2019)
Zenica je raj za strane investitore (8.2.2019)
Presuda Evropskog suda za ljudska prava: Italija je kriva što nije spriječila zagađenje iz željezare Ilva u Tarantu (25.1.2019)
Zeničani, jeste li za kompromis ili niste? (24.1.2019)
Nema krivične odgovornosti za zagađenje u Zenici (11.1.2019)
Demant demanta "neistinitih" navoda Eko foruma Zenica (14.12.2018)
Deset godina borbe za ekološki održivu Zenicu (11.12.2018)
S ovakvim regulacionim planovima Zenica nikad neće postati "Zeleni grad"! (6.12.2018)
Zagađenje zraka: Vlade i gradovi moraju učiniti više, složni su učesnici međunarodne konferencije u Ostravi (28.11.2018)
Nije sve u novcu (18.9.2018)
Hoće li nas nova toplana spasiti od zagađenja? (11.9.2018)
Od 24 mjere iz okolinske dozvole završena samo jedna (3.9.2018)
Regionalna omladinska konferencija "Vučko 2018" (31.8.2018)
Hoće li ekološki kriminal u Zenici istraživati federalni ili tuzlanski tužilac? (28.8.2018)
Projekcija filma "Plavo srce" u petak kod Mosta hrabrih žena u Kruščici (22.8.2018)
Četrnaest godina od prodaje željezare za 2 dolara (16.8.2018)
Obnovljena lista zahtjeva za smanjenje industrijskog zagađenja (9.7.2018)
Umjesto prijetnje slanjem radnika na čekanje, proširite asortiman proizvoda! (7.7.2018)
Jedna pravna bitka je izgubljena, idemo na sljedeću (20.4.2018)
Ah ta kućna ložišta... (9.4.2018)
Čija je Rača i kome grad Zenica pokloni 14 miliona KM godišnje? (4.4.2018)
Ko u Zenici ljeti loži ugalj? (25.3.2018)
Održana godišnja skupština udruženja Eko forum (24.3.2018)
Poziv na godišnju skupštinu (15.3.2018)
Pritužba na Naredbu o neprovođenju istrage (21.2.2018)
Švedska kao uzor i model (25.1.2018)
 

Ko truje zrak u Bosni i Hercegovini?
Lista 10 najvećih prikazuje najgore industrijske zagađivače
17.6.2019

ZENICA / PRAG - ArcelorMittal Zenica, Termoelektrana Tuzla i hemijska industrija u Lukavcu. To su bili glavni krivci za industrijsko zagađenje zraka u Bosni i Hercegovini posljednjih godina. Međutim, prema nedavnoj analizi, podaci koje su dostavili zagađivači puni su grešaka i javnost nema pristup potpunim informacijama o njihovom utjecaju na okoliš. Također, nekoliko možda čak i gorih zagađivača sakrivaju podatke o emisijama od javnosti [1]. Nisu dostupni ni podaci iz jednog dijela države gdje se također nalaze značajni zagađivači, kao što su termoelektrane Gacko, Stanari i Ugljevik. Stručnjaci pozivaju institucije da ratificiraju Protokol o PRTR-u i provedbu važećih zakona.

Top liste deset najvećih zagađivača koji doprinose istinski užasnom kvalitetu zraka zasnivaju se na službenim podacima, a sastavili su ih stručnjaci iz češkog udruženja Arnika i Eko foruma Zenica. Liste sadrže podatke najvećih zagađivača koji ispuštaju hemikalije opasne po ljudsko zdravlje i okoliš u količinama koje prelaze granične vrijednosti utvrđene u EU registru E-PRTR. Svi detalji su dostupni na web stranici eko.ba [1]

“Kada poredimo podatke od 2015. do danas, može se vidjeti ozbiljan pad u broju dostavljenih podataka o emisijama - preko 50%: sa 931 u 2015. na 462 u 2017. godini. Također, neka od velikih kompanija sa značajnim emisijama koje prelaze evropske PRTR granične vrijednosti, kao što su termoelektrana Kakanj ili tvornice cementa u Kaknju i Lukavcu, nisu prijavile nikakve emisije u 2017. godini. Nedostatak informacija glavna je prepreka u procjeni utjecaja industrije na okoliš i zdravlje i provođenje pozitivnih promjena“, kaže Martin Skalský, predsjednik Centra za podršku građanima Arnike.

Tri najveća zagađivača

Ova tabela prikazuje godišnje emisije tri najveća zagađivača (u tonama po kalendarskoj godini)

 

Prema riječima Milana Havela, glavnog autora analize, teško je izvesti konačne zaključke zbog nedostajućih i netačnih podataka , ali neke tendencije jasno su prikazane. “ArcelorMittal Zenica od 2011. godine drži vodeće mjesto u emisijama prašine kao i kancerogenih i potencijalno kancerogenih materija. Izgleda da je smanjenje emisija ArcelorMittala za 2017. posljedica pada proizvodnje čelika, a ne tehnoloških poboljšanja“, objašnjava Havel.

“Ne čudi da se termoelektrane Tuzla i Kakanj mogu smatrati najvećim zagađivačima ugljen dioksidom, doprinoseći tako klimatskim promjenama i zajedno s preduzećem Sisecam Soda Lukavac, oni su najveći zagađivači plinovima koji uzrokuju kisele kiše. S druge strane, postoje određena poboljšanja kao što su značajno smanjenje emisije prašine i nekoliko drugih materija u slučaju tvornice cementa Kakanj“, izjavio je Havel, Arnikin stručnjak za industrijsko zagađenje zraka.

Crvena tačka na karti Evrope
U gradu Tuzli, koji se nalazi na sjeveroistoku zemlje, radi najveća termoelektrana na ugalj u zemlji i ona je daleko najveći izvor sumpornih oksida koje emitira u iznosima od 50.000 do 60.000 tona. - kaže Samir Lemeš iz Eko foruma Zenica.

"Emisije sumpornih oksida samo iz Tuzlanske termoelektrane otprilike su tri puta veće od emisija sumpornih oksida iz svih termoelektrana kojima u Češkoj Republici upravlja najveći proizvođač električne energije ČEZ", izjavio je Lemeš, profesor Univerziteta u Zenici. Za poređenje, svi glavni češki zagađivači sumpornim dioksidom zajedno su ispustili oko 97.000 tona SO2 u 2016. godini.

Termoelektrana u Tuzli, kojim upravlja Elektroprivreda BiH, ispušta i oko 5.000 tona azotnih oksida svake godine. "Razumno je pretpostaviti da bi potencijalna modernizacija i ulaganja u bolju tehnologiju doveli do pada ovih pretjerano visokih emisija do 90%", vjeruje bosansko-hercegovački stručnjak.

WHO

Globalno zagađenje zraka: Modelirana godišnja srednja vrijednost PM2,5 za 2016. godinu (µg/m3) [2]

 

Neposredno uz Tuzlu nalazi se grad Lukavac. Tamo se mogu naći razni izvori emisija, ali najveći su tvornica hemikalija Sisecam Soda i koksara GIKIL. Cijela ta regija jako je zagađena česticama prašine i dominira na listi najzagađenijih gradova u Evropi s PM2,5 za 2018. godinu s godišnjim prosjekom od 55,6 µg/m3 [3], u poređenju s 16 µg/m3 ili 14 µg/m3 izmjerenih u Ghentu (Belgija) i Londonu (Velika Britanija) [4].

Dugogodišnji vodeći zagađivač u regiji je najveći proizvođač čelika na svijetu, ArcelorMittal. Ova tvornica u Zenici na vrhu je liste emisija čestica prašine jer je ispustila više od 2.000 tona PM10 u 2014. i oko 1.500 tona u 2015. i 2017. “Pored glavne skupine od tri hemikalije, ArcelorMittal je i najveći izvor teških metala, kao što su kadmij, olovo i nikal, od svih postrojenja u BiH”, izjavio je Milan Havel iz Arnike.

ArcelorMittal Zenica u listama 10 najvećih u 2016. godini bio je najgori u pet od devet poređenja najvećih zagađivača u državi. Lista deset najvećih uključuje i druge otrovne hemikalije kao što su kancerogene, reprotoksične ili mutagene materije i staklenički plinovi. [5].

Podaci o emisijama iz industrijskih izvora u Republici Srpskoj nisu dostupni, uprkos odgovarajućem zakonu koji je na snazi ​​od 2003. godine [6].

„Bosna i Hercegovina pati od jednog od najgorih uslova za disanje na zapadnom Balkanu. Povrh toga činjenica je da su službeni podaci nedovoljni, nepotpuni i uglavnom skriveni od javnosti. Čini se da vlasti pokušavaju sakriti stvarne brojeve o kvalitetu zraka, emisijama zagađenja i utjecaju na zdravlje, umjesto da priznaju problem i pokušavaju pronaći odgovarajuća rješenja. Nažalost, još uvijek koriste lošu ekonomsku i socijalnu situaciju kao izgovor, dopuštajući zagađivačima da nastave s "uobičajenim poslom" kako bi zadržali zaposlenost, dok gotovo ništa ne rade na razvoju i/ili privlačenju zelenih investicija", zaključuje profesor Lemeš.


[1] Opasno zagađenje zraka bez odgovornosti. Građani u Bosni i Hercegovini uskraćeni za informacije i efikasnu zakonsku zaštitu (Ekoforumzenica.ba)

[2] Globalno zagađenje ambijentalnog zraka. Karta SZO uspoređuje globalne podatke o PM2,5 i PM10 za 2014., 2016. i 2018. (Maps.who.int)

[3] Najzagađeniji gradovi na svijetu 2018 (PM2,5) (AirVisual.com)

[4] Vidi podatke za Ghent i London na World Air Mapu (Air.plumelabs.com)

[5] Najveći zagađivači Bosne i Hercegovine: željezara ArcelorMittal i termoelektrane Elektroprivrede (Arnika.org)

[6] Hidrometeorološki zavod Republike Srpske počeo je prikupljati podatke o onečišćenju zraka u 2017. godini, ali su javno dostupni podaci o kvalitetu zraka i emisijama zagađenja vrlo ograničeni https://rhmzrs.com/zivotna-sredina/o-odjeljenju/medjunarodne-obaveze/



Opasno zagađenje zraka bez odgovornosti.
Građani u Bosni i Hercegovini uskraćeni za informacije i efikasnu zakonsku zaštitu
17.6.2019

ZENICA / PRAG - Uprkos veoma zagađenom zraku u Bosni i Hercegovini, podaci o nivou zagađenja samo su djelimično dostupni javnosti. Organi vlasti ne ispunjavaju svoje međunarodne obveze, ne provode domaće zakone niti objavljuju transparentan registar najvećih zagađivača. Građani stoga ne znaju ko ih i koliko zaista truje i potrebna poboljšanja ne mogu se efikasno provesti.

KoksaraZastarjeli industrijski giganti, zajedno sa slabom provedbom propisa o zaštiti okoliša, korupcijom i pretjerano složenom strukturom vlasti, krivi su za zagađenje zraka, tvrde stručnjaci.

“Prema entitetskim zakonima, veliki zagađivači u Bosni i Hercegovini dužni su dostavljati nadležnim institucijama podatke o svojim emisijama, a obaveza provjere i objavljivanja tih podataka postoji od 2002. odnosno 2003. godine [1]. Nažalost, te informacije do danas nisu javno dostupne. Kao posljedica toga, praktično je nemoguće kontrolirati da li industrija prati dopuštene nivoe zagađenja, a građani ne mogu saznati ko zagađuje njihovu okolinu. Naša alternativna web stranica eko.ba građanima pruža barem one informacije koje su dostupne. Ipak, zbog nedostatka podataka ne možemo prikazati cjelokupnu sliku“, izjavio je predsjednik Centra za podršku građanima češkog udruženja Arnika Martin Skalský.

"Podaci koje nadležnim vlastima dostavljaju zagađivači dostupni su javnosti samo na službeni zahtjev, na koji se obično odgovara sa značajnim zakašnjenjem, a podnositelji zahtjeva često dobiju informaciju prekasno da bi je mogli koristiti kod donošenja odluka", kaže profesor Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora udruženja Eko forum Zenica.

Prema riječima profesora Lemeša, “postoji mogućnost da vlasti djeluju u korist zagađivača, koristeći lošu ekonomsku situaciju i nisku stopu zaposlenosti kao izgovor za skrivanje podataka o emisijama od javnosti. Istovremeno, imamo značajno zagađenje zraka, posebno prašinom i sumpor-dioksidom (SO2).”

Bosna i Hercegovina još nije ratificirala Registar ispuštanja i prenosa zagađenja (PRTR), koji predstavlja obavezujući informativni alat za zemlje potpisnice PRTR protokola UNECE Aarhuške konvencije o okolišnoj demokratiji [2], potpisan od strane BiH još 2003. godine. Budući da je javno dostupni on-line registar jedan od zahtjeva EU u usklađivanju zakonodavstva o zaštiti okoliša, samo su vlasti Federacije BiH počele s nekim preliminarnim aktivnostima. Ministarstvo okoliša FBiH izdaje godišnje izvještaje o podacima koje dostavljaju zagađivači. Još uvijek ne postoje podaci iz Republike Srpske, iako se tamo nalaze neki značajni zagađivači, kao što su termoelektrane Gacko, Ugljevik i Stanari.

Otkriveni najveći zagađivači
Češki i bosanski stručnjaci nedavno su ukazali na nedovoljan pristup informacijama o pitanjima okoliša, u analizi predstavljenoj na 6. konferenciji stranaka UNECE Aarhuške konvencije 2017. godine [3]. Izgleda da se do danas još ništa nije promijenilo. Odgovornost za zaštitu okoliša je fragmentirana i jedina institucija na državnom nivou nadležna za prikupljanje podataka iz oba entiteta i izvještavanje je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, koje to ne radi zbog svojih ograničenih kapaciteta i nedostatka saradnje s entitetskim institucijama.

Ove sedmice, ekolozi su objavili listu najgorih zagađivača u Bosni i Hercegovini [4]. U prvih deset dominiraju ArcelorMittal Zenica, termoelektrana Tuzla i hemijska industrija u Lukavcu. Međutim, nedostajući ili netačni podaci zagađivača vjerovatno su utjecali na rezultate ovog poređenja, kažu stručnjaci.

Bosna i Hercegovina ubraja se među zemlje s najzagađenijim zrakom u Evropi, s jednom od najvećih smrtnih stopa mortaliteta od posljedica zagađenja zraka na svijetu [5]. Prema UN izvještaju o okolišu, godišnje se u Bosni i Hercegovini izgubi 44.000 godina života zbog zagađenja prašinom (PM), azotnim dioksidom ili ozonom [6]. Zagađenje zraka pojede više od 21,5% BDP-a zemlje [7]. Također, bosanskohercegovački gradovi nalaze se na vrhu evropske liste mjesta najzagađenijih PM2.5 česticama prašine [8].


[1] 'Zakon o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH 33/03), član 28' i 'Zakon o zaštiti okoliša Republike Srpske (Sl. glasnik RS 53/02 i 109/05), član 102. "

[2] Kijevski Protokol o registru ispuštanja i prenosa zagađenja je dodatak UNECE Konvencije o pristupu informacijama, ućešću javnosti u donošenju odluka i pristupu pravosuđu po pitanjima okoliša i postao je međunarodno-pravno obavezujući za stranke potpisnice 8. oktobra 2009. Cilj mu je unaprijediti javni pristup informacijama kroz uspostavu koherentnih, integriranih, nacionalnih registara, koji bi mogli  olakšati učešće javnosti u donošenju odluka o okolišu i doprinijeti sprečavanju i smanjenju zagađenja. (https://prtr.unece.org/)

[3] U septembru 2017. godine Arnika je objavila Alternativni izvještaj o provedbi Aarhuške konvencije za Bosnu i Hercegovinu. Studija Demokratija zaštite okoliša: posustajućim hodom predstavljena je tada na međunarodnom sastanku stranaka u Budvi, Crna Gora.

[4] Ko truje zrak u Bosni i Hercegovini? Lista 10 najvećih prikazuje najgore industrijske zagađivače (Ekoforumzenica.ba)

[5] Prema najnovijim statistikama WHO (Svjetske zdravstvene organizacije), “Bosna i Hercegovina, Bugarska, Albanija i Ukrajina imaju najviše stope smrtnosti u Evropi koje se pripisuju zagađenju zraka. Mnoge od tih zemalja, uključujući i Sjevernu Makedoniju, Poljsku i Mađarsku, imaju najviše prosječne godišnje nivoe zagađenja zraka u gradovima. Na oba spektra, Bosna i Hercegovina se navodi kao najgora u Evropi. ” Koje evropske zemlje su najzagađenije? (Euronews.com)

[6] Spisak hemijskih supstanci (Eko.ba)

[7] Doći do čistog zraka u Bosni i Hercegovini (UnEnvironment.org)

[8] Najzagađeniji gradovi na svijetu 2018. (PM2.5) - Lista, koju je sastavio AirVisual portal za monitoring, uključuje samo gradove s dostupnim podacima za PM2,5. To svakako isključuje neke visoko zagađene gradove, gdje se te čestice ne prate, na primjer dva najveća grada u Bosni i Hercegovini, Sarajevo i Banja Luka.


Rezervni plan za izvor toplote za grijanje Zenice 1.6.2019

U otvorenom pismu, koje su juče objavili Forum građana Zenice i Eko forum, a nakon informacije generalnog direktora joint- venture kompanije "Toplana" Zenica da je projekat "potpuno obustavljen", zahtijevali smo da se pod hitno pripremi rezervni plan za izvor toplote za grijanje.

Kako smo došli u ovu situaciju:

Grad Zenica je godinama talac loših politika i prepucavanja političkih subjekata koji čine gradsko vijeće zajedno s gradonačelnicima. I gradonačelnici i gradski vijećnici podjednako snose odgovornost za sve što se dešavalo u gradu, i dobro i loše.

Prvo smo zbog dugogodišnjih animoziteta dvije najveće političke partije, izgubili godine čekajući na megalomanski projekat KTG koji je na kraju propao, a da niko za to nije odgovarao. Megalomanski, jer niko ne pravi toplanu od 390 MW da bi grijao grad kojem treba 50 MW. Sada smo u sličnoj situaciji, kad se "odmjeravanje snaga" i otvoreni sukob aktuelnog gradonačelnika i gradskog vijeća ponovo negativno odražava na gradske probleme, i umjesto da se nalaze rješenja, imamo nove probleme i prebacivanje odgovornosti.

Odluku da se ide u projekat joint-venture kompanije sa ArcelorMittalom gradsko vijeće donijelo je na osnovu mišljenja tima od 16 eksperata. Timom je rukovodio metalurg, članovi su bili mašinski i metalurški inženjeri i biolozi, tako da je bilo za očekivati da predlože rješenje koje se naslanja na metaluršku proizvodnju. Zanimljivo je da dva člana tima nisu potpisala predloženo rješenje.

U javnoj raspravi u postupku izdavanja okolinske dozvole za novu toplanu nismo dobili odgovore na naša pitanja niti su ispunjeni naši zahtjevi da se koksni plin prečišćava prije sagorijevanja, kako to propisuju BAT referentni dokumenti Evropske Unije. Finansijski aspekti nove toplane nikad nisu objelodanjeni, i nije objašnjeno zašto će svaki od tri kotla biti plaćen podizvođaču iz Hrvatske po 2,5 miliona KM više od stvarne cijene, kakve veze turboduvaljka na visokoj peći vrijedna 2 miliona KM ima s grijanjem grada, koja je stvarna cijena koksnog i visokopećnog plina i pod kojim uslovima će se isporučivati toplota za grad? Ne čudi onda da projekat s toliko nedostataka i otvorenih pitanja "dolazi u pitanje".

Ne znamo ni zašto je ugovor o formiranju joint-venture skriven od očiju javnosti i zašto ga nije usvojilo Gradsko Vijeće. Da li je neko uzeo proviziju za nezakonito sklopljen ugovor?

Prijedlog alternativnog rješenja:

Da grad Zenica ne bi ostao bez izvora toplote za grijanje grada, mora se hitno pristupiti pripremi alternativnog rješenja. Kompanija ArcelorMittal može nastaviti praviti nove kotlove za vlastite potrebe, a grad treba napraviti vlastitu toplanu snage 50 MW, koja će grijati 50 t/h vode na temperaturu 90°C i pritisak 10 bara koliko treba za grijanje grada, umjesto da u toplani od 112 MW grije 200 t/h vode na 420°C i 37 bara koliko treba ArcelorMittalu. Cijena grijanja za građane bi tako zavisila samo od stvarno potrošene energije, a ne od potreba strane kompanije. Ozbiljan energetski bilans grijanja grada nikad niko nije uradio.

Gorivo za takvu toplanu mogao bi biti zemni plin, plinovodom koji je prije rata izgrađen s osnovnom namjenom da se smanji zagađenje zraka. Grad čije su ekskluzivne površine u gradu uzurpirali željezara, KPD i garnizon treba iz federalnog i državnog budžeta dobijati kompenzaciju za uzurpaciju urbanog prostora, koja bi se koristila za subvencioniranje cijene zemnog plina. Nijedan grad u BiH osim Zenice više nema garnizon u centru grada. Toplana bi mogla kupovati i plinove i od ArcelorMittala, ali samo pod uslovom da njihova cijena bude razumna i da se izvrši prečišćavanje tih plinova prije sagorijevanja.

Kako je grad neodgovornim odlukama vlasti pretjerano zadužen i ne može dobiti kredit za izgradnju takve toplane, treba napomenuti da su kamate na štednju u bankama pale ispod 1%, da građani imaju značajna sredstva u bankama, tako da bi im se moglo ponuditi da investiraju u izgradnji nove toplane kao dioničari, odnosno suvlasnici nove toplane. Tako bi toplanom upravljali oni koji se iz nje griju, umjesto strane kompanije čiji je jedini interes ostvarivanje profita po svaku cijenu.

Još jednom pozivamo i Gradsko Vijeće i gradsku upravu na čelu s Gradonačelnikom da se uozbilje i da počnu djelovati u interesu građana.


Otvoreno pismo vijećnicima Gradskog Vijeća, gradskoj upravi i građanima Zenice 31.5.2019

Kao građani Grada Zenice, razočarani smo postupcima u Gradskom vijeću Grada Zenice, koje se bavi ličnim i političkim sukobima i kadrovskim egzibicijama, a potpuno zanemaruje interese građana koji su ih birali. Očigledno je da ne postoji politička volja niti zrelost da Grad ide naprijed i da se razvija, te se propuštaju donijeti odluke koje su od ključnog značaja za Grad i građane.

Posebno smo zabrinuti nakon 37. sjednice Vijeća, održane 29.05.2019, koja je nakon cijelog dana jalovih rasprava i ličnih uvreda prekinuta bez ikakvih bitnih odluka. Na sjednici bez obrazloženja nisu usvojeni Izvještaj o izvršenju budžeta za 2018. godinu, niti prijedlog Zaključka o rasporedu viška prihoda, jedino je izvršena smjena predsjedavajućeg vijeća kao da je to u ovom momentu najbitnija stvar za Grad Zenicu.

S obzirom na posljedice koje po Grad ima nedonošenje ovih odluka, kao što su nemogućnost ispunjavanja obaveza po ugovoru za formiranje joint-venture kompanije Toplana Zenica, neplaćanje rate kredita za GGM, gasifikacije grada, itd., pozivamo Gradsko Vijeće i gradsku upravu da se uozbilje i djeluju u interesu građana. Sva otvorena pitanja zbog kojih te odluke nisu usvojene treba raspraviti, usaglasiti i usvojiti na sljedećoj sjednici Gradskog Vijeća koju treba hitno zakazati u najkraćem roku, kako Grad ne bi bio izložen nepotrebnim troškovima.

Ukoliko se desi da, zbog neozbiljnosti onih koje smo demokratski izabrali da vode Grad, ostanemo bez izvora grijanja, zahtijevamo da se pod hitno pripremi rezervni plan za izvor toplote za grijanje. Mi kao nevladin sektor nudimo sve svoje ideje, resurse i kapacitete da bi se došlo do takvog rješenja.

Grad koji je kreditno prezadužen, opterećen brojnim problemima poput centralnog grijanja, zagađenja zraka, stacionarnog saobraćaja, javnog prevoza, industrijskog otpada, izuzetno nepovoljne strukture privrede, nepostojanja novih investicija, talac politike viših nivoa vlasti koji su uzurpirali gradski prostor prljavom industrijom, garnizonom i zatvorom, koji puni federalni i državni budžet i to plaća zdravljem svojih građana, ne može sebi priuštit luksuz da se bavi politikanstvom, ličnim animozitetima i borbom za pozicije, nego mora hitno početi da rješava nabrojane probleme.


       Forum građana Zenice                                                                                 EKO Forum Zenica

Gradsko vijeće

Sastavni dio spisa 29.4.2019

Više od tri godine trebalo je Kantonalnom sudu u Sarajevu da utvrdi da okolinska dozvola za BOF čeličanu nije bila izdata u skladu sa zakonom, da tu dozvolu poništi i vrati Federalnom ministarstvu na ponovni postupak.
Kao jedini razlog za poništenje dozvole sud je naveo da se dokazi (prijedlozi i primjedbe izneseni u javnoj raspravi i izvještaji o inspekcijskim pregledima) za koje je ministarstvo tvrdilo da su "sastavni dio spisa" ne nalaze u spisu predmeta (odnosno u rješenju o okolinskoj dozvoli)?!?

Kratka retrospektiva ovog upravnog spora:

4.12.2009 Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOIT) je izdalo okolinsku dozvolu za BOF čeličanu ArcelorMittal Zenica
4.12.2014 Okolinska dozvola je prestala da važi, a nisu realizovane planirane aktivnosti
25.2.2015 Na web stranici FMOIT objavljen je zahtjev za obnovu okolinske dozvole za BOF čeličanu
13.3.2015 FMOIT je zaprimio primjedbe i sugestije Eko foruma na zahtjev za obnovu, a primjedbe su postale "sastavni dio spisa"
27.5.2015 U gradskoj upravi održan sastanak na kojem se raspravljalo o nacrtu obnovljene okolinske dozvole – i primjedbe sa ovog sastanka postale su "sastavni dio spisa"
16.11.2015 FMOIT je izdao rješenje o obnovljenoj okolinskoj dozvoli za BOF čeličanu, u kojem piše da su sve dostavljene primjedbe "sastavni dio spisa"
29.12.2015 Eko forum je pokrenuo upravni spor protiv izdatog rješenja o okolinskoj dozvoli jer primjedbe iz javne rasprave nisu uzete u obzir prilikom izdavanja dozvole.
31.12.2015 Grad Zenica je pokrenuo upravni spor protiv izdatog rješenja o okolinskoj dozvoli.
3.4.2017 FMOIT je izdao "integralnu" okolinsku dozvolu za sve pogone ArcelorMittal Zenica osim deponije Rača.
8.5.2017 Eko forum je kantonalnom sudu u Sarajevu dostavio podnesak kojim traži da nova okolinska dozvola postane dio već pokrenutog upravnog spora.
19.2.2019 Nakon nekoliko neuspješnih urgencija i intervencije putem Ombudsmana, Kantonalni sud donosi presudu kojom se prihvata tužba po upravnom sporu koji je pokrenuo Grad Zenica, okolinska dozvola poništava i vraća ministarstvu na ponovni postupak, zato što se ono što je trebalo biti "sastavni dio spisa" ne nalazi u spisu.
27.2.2019 Kantonalni sud donosi presudu kojom se odbacuje tužba po upravnom sporu koji je pokrenuo Eko forum, jer je po istom predmetu već donesena presuda i okolinska dozvola poništena.
29.4.2019 Kantonalni sud je konačno dostavio presudu o okolinskoj dozvoli, bez mogućnosti žalbe, iako je upravni postupak prekršen zato što sud uopšte nije razmatrao podnesak Eko foruma od 8.5.2017. Rok od 30 dana za pokretanje upravnog spora protiv rješenja o okolinskoj dozvoli od 3.4.2017 je istekao, a za nemar i učinjene greške u postupcima niko neće odgovarati.

 



BOF čeličana od 2011 do 2019 - prekršaj ili krivično djelo? 27.4.2019

BOFJedan od najvećih izvora zagađenja zraka u Zenici je pogon BOF čeličane. Za smanjenje zagađenja iz tog pogona bilo je planirano da do kraja 2011 godine bude realiziran projekat "sekundarnog otprašivanja" koji bi emisije iz ovog prostojenja doveo u zakonom propisane okvire.

Koristeći finansijsku krizu i složenost projekta kao opravdanje, u oktobru 2013. godine Federalno ministarstvo okoliša, dalo je novi rok za završetak ovog projekta - decembar 2015.

Kad ni drugi rok nije ispoštovan, kao novo opravdanje koristilo se to što je stara okolinska dozvola istekla i čekalo se da se izda nova dozvola. Dozvola je izdata u decembru 2015, a Kantonalni sud u Sarajevu je tu dozvolu u upravnom sporu stavio van snage u martu 2019 jer je bila donesena protivno zakonu.

Znajući i prije presude da nova dozvola za BOF nije dobra, u aprilu 2017 izdata je integralna dozvola za sve pogone ArcelorMittala osim deponije Rača, i u toj dozvoli treći put je prolongiran projekat "sekundarnog otprašivanja" – novi rok bio je oktobar 2018.

Nakon što ni taj rok nije ispoštovan, u februaru 2019 održan je sastanak na kojem su prisustvovali ArcelorMittal, federalno i kantonalno ministarstvo okoliša, tri federalna inspektora, gradska uprava i Eko forum Zenica. Na tom sastanku niko od prisutnih, osim Eko foruma, nije imao nijednu jedinu primjedbu na informaciju o realizaciji mjera iz okolinske dozvole, u kojem je pisalo da će projekat "sekundarnog otprašivanja biti završen u julu 2019".

Federalna inspekcija je u odgovoru na poslaničko pitanje Kratina Alme, zastupnice u Parlamentu FBiH, iznijela notornu laž da na tom sastanku "Eko forum nije imao značajnih negativnih komentara na prezentaciju ArcelorMittala". U stvari, istina je da oni koji su plaćeni da nadziru realizaciju okolinske dozvole (ministarstvo i inspekcija) nisu imali nikakvih pitanja niti komentara na kašnjenje i nova odgađanja planiranih mjera, a samo je Eko forum ukazivao na te propuste.

U odgovoru na poslaničko pitanje saznali smo i da Federalna inspekcija nakon presude suda za ljudska prava u Strasbourgu "Muslija protiv BiH" iz 2014. godine ima novo uputstvo za postupanje, po kojem se umjesto prekršajnih postupaka trebaju pokretati krivični postupci pred nadležnim tužilaštvom. Kako su tužilaštva do sada smatrala da ovdje nema elemenata krivičnog djela, a nema ni prekršajnih postupaka, BOF čeličana i dalje može nesmetano da truje Zeničane, projekti se mogu odgađati u nedogled, jer za to niko ne snosi odgovornost, niko ne plaća kazne i ostaje nam samo da se pretvaramo da ovo ne postoji jer mi smo sada "zeleni grad".

 

BOF
BOF
BOF


Kantonalno tužilaštvo Sarajevo odbacilo pritužbu Eko foruma na odluku o neprovođenju istrage 9.4.2019

Glavna tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo 29.3.2019 odbacila je pritužbu Eko foruma Zenica na raniju Naredbu tog tužilaštva od 4.1.2019 o neprovođenju istrage protiv Đurić Branke, bivše ministrice Federalnog ministarstva okoliša i Turizma; i Tirak Ibrahima, direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove, kao službenih osoba u FBiH, za krivično djelo Nesavjestan rad u službi iz člana 387., stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ-a FBiH u vezi sa članovima 40., 66. i 67. Zakona o zaštiti okoliša FBiH, odnosno u vezi sa članovima 20. i 21. Zakona o inspekcijama FBiH i članovima 90. i 92. Zakona o zaštiti okoliša FBiH.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo ostaje pri stavu da prijavljeno djelo nije krivično djelo, da su prijavljeni "ulagali napore na poboljšanju situacije i iznalaženju najboljeg rješenja, imajući u vidu da je riječ o kompleksnom problemu, pa se ne može izvući zaključak da se radi o umišljajnom postupanju".

Na ovu odluku glavne tužiteljice, Eko forum je uložio pritužbu Federalnom tužilaštvu, jer smatramo da je nedopustivo da za 10 godina prekomjernog zagađenja niko od nadležnih državnih institucija nije kriv. Ovom odlukom šalje se poruka svim državnim službenicima i funkcionerima da mogu izbjegavati svoje dužnosti, da mogu nekažnjeno raditi u interesu zagađivača, umjesto da rade u interesu građana.

U prilogu možete pročitati kompletan tekst odluke Glavne tužiteljice kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo.





Federalno tužilaštvo traži ponovnu istragu o krivičnom djelu onečišćenja okoliša u Zenici 2.4.2019

Tužilaštvo ZDKFederalno tužilaštvo donijelo je 6.3.2019 odluku da se prihvati pritužba Eko foruma na naredbu kantonalnog tužilaštva ZDK o neprovođenju istrage od 9.4.2018.
Odlukom Federalnog tužilaštva traži se od kantonalnog tužilaštva ZDK da ponovo provede istragu o prijavljenim kaznenim djelima iz članova 303 i 304 Krivičnog zakona FBiH protiv odgovornih osoba iz kompanije ArcelorMittal Zenica.

U prilogu možete pročitati kompletan tekst odluke Federalnog tužilaštva.





Poziv na godišnju skupštinu 14.3.2019

Poštovani članovi Eko foruma,

Godišnja skupština udruženja Eko forum Zenica održat će se u petak, 29.3.2019. godine, u 18:00 sati, u čitaonici Opće biblioteke Zenica (Školska ulica 6).


Dnevni red:

1. Izbor radnih tijela Skupštine
2. Izvještaj o radu Udruženja za 2018. godinu sa finansijskim izvještajem
3. Plan rada za 2019. godinu
4. Razno

 

Skupština Udruženja je najviši organ upravljanja Udruženjem i čine je svi članovi Udruženja. Pozivamo sve članove da učestvuju u radu Skupštine i da tako doprinesu ostvarenju naših ciljeva.

 

Biblioteka

Okolinska dozvola za Toplanu Zenica 11.3.2019

Nakon sastanka održanog na inicijativu Federalnog ministarstva okoliša i turizma u prostorijama gradske uprave 19.2.2019, udruženju Eko forum dostavljen je nacrt okolinske dozvole za novu toplanu, koju zajednički namjeravaju graditi grad Zenica i ArcelorMittal sa partnerima iz Finske.

Nakon uvida u nacrt dozvole, uočili smo brojne nedostatke, na koje smo ukazali podnosiocu zahtjeva za izdavanje (kompanija ArcelorMittal Zenica, odnosno preduzeće Toplana Zenica d.o.o.) i nadležnom ministarstvu. Na naša pitanja dobili smo odgovore iz kompanije ArcelorMittal, koje možete pročitati u prilogu.
Link na dokument: Odgovori.pdf >>

Nakon čitanja "odgovora" koje smo dobili iz ArcelorMittala zaista ne znamo kako se postaviti prema ovoj okolinskoj dozvoli. Kompanija, kad im to odgovara, kaže da je toplana poseban subjekt i da se ne može vezati za koksaru, a kad im to odgovara, onda sve obaveze prebacuje na koksaru. U jednom odgovoru kažu da studija i dozvola nisu povezane i ne moraju biti usklađene, a poslije kažu da u dozvoli ne mora biti previše detalja jer ih ima u studiji. Nije nam jasno ko piše dozvolu, operater ili ministarstvo?

Kao glavni argument ArcelorMittal koristi BAT, a namjerno ili nenamjerno izostave dvije ključne rečenice iz BAT 2013, koji se (apsurda li) može naći na web stranici ArcelorMittal korporacije?!
Link na dokument: annualreview2015.arcelormittal.com >>

Na strani 31 (poglavlje 2.2.1.2.1.2) BAT kaže da se koksni plin MORA odsumporavati prije nego što se upotrijebi kao gorivo. I na strani 215 (poglavlje 5.1.4.1 BAT) stoji da se koksni plin MORA tretirati prije nego što se upotrijebi kao gorivo.

Autori Studije o procjeni uticaja nove toplane na okoliš su pogrešno preveli tekst iz BAT-a pa su rečenicu "Usually COG contains relevant amounts of sulphur, mostly as H2S. For this reason, COG should be desulphurised before it is used as a fuel" preveli kao "Koksni plin obično sadrži bitne količine sumpora, uglavnom u obliku H2S, te stoga mora proći proces odsumporavanja prilikom spaljivanja koksnog plina." Dakle ne PRILIKOM SPALJIVANJA nego PRIJE SPALJIVANJA!

Primjedbe Eko foruma koje smo dostaviili u javnoj raspravi su se upravo odnosile na ovu rečenicu, gdje smo insistirali na prečišćavanju goriva PRIJE spaljivanja umjesto da se čiste dimni plinovi NAKON spaljivanja kako to predviđa i studija i dozvola.

Rečenica u dozvoli "Primjedbe u UG Eko Forum Zenica, JP Grijanje Zenica, SDP Zenica i drugih koje se odnose na rješavanja okolinskih problema i korištenja generisane pare na postojećim postrojenjima u sastavu kompanije ArcelorMittal Zenica (posebno na postrojenjim Koksare i Čeličane) nisu uvažena iz razloga što se radi o postrojenjima u sastavu drugog operatora i nisu predmet ove Studije (valjda dozvole?), a za koja je izdata Integralna okolinska dozvola od strane FMOIT" kojom se sva odgovornost prebacuje na "integralnu" dozvolu, za koju znamo da se ne realizuje po predviđenoj dinamici, ne smije stajati u ovoj dozvoli.

Nećemo se praviti slijepi da kažemo da su to dva operatera kad se radi os istoj kompaniji, registrovanoj pod dva imena i kao dva pravna subjekta istog suvlasnika, na istoj lokaciji. Možete obavijestiti gospođu Azru Sivro iz kompanije Toplana Zenica da se dogovori sa gospođom Azrom Sivro iz kompanije ArcelorMittal Zenica ko će od njih dvije preuzeti odgovornost za akcidentna ispuštanja sirovog koksnog plina.

Što se tiče količine plinova, ogroman je nesklad u količinama plinova u studiji:
- Dosadašnja toplana je koristila 100 miliona m3 koksnog plina, a nova će koristiti 700 miliona m3
- Dosadašnja toplana je koristila 500 miliona m3 visokopećnog plina, a nova će koristiti 60 miliona m3
- Dosadašnja toplana je koristila 5 miliona m3 zemnog plina, a nova će koristiti do 36 miliona m3
Pita li se iko gdje se do sada spaljivao taj plin i kako će se namiriti razlike u potrošnji plinova? Ako će se potrošnja koksnog plina povećati 7 puta, odakle toliki novi plin? Hoće li koksara proizvoditi 7 x više? Na šta će raditi dosadašnji potrošači koksnog plina?

U "odgovorima" na naša pitanja količine plinova nisu iste kao u studiji, prikazana je potrošnja 350 miliona m3 visokopećnog i 65 miliona m3 koksnog plina. Podacima o bilansu plinova se očito manipuliše i pokušavaju se prikriti stvarne količine, kako goriva, tako i dimnih plinova i emisija. Ali to već odavno znamo i mi i ministarstvo. Ministarstvo ih je tužilo za lažne podatke o emisijama i integralnom dozvolom naredilo instalaciju novog sistema za monitoring.

Na naše pitanje 18 o mjerama kad ne radi skruber, NEMA odgovora šta će biti s koksnim plinom koji se ne spali u toplani. Toplana ga neće preuzimati, ali šta će biti s tim plinom? Hoće li ga ispuštati sirovog u zrak, kao što se znalo dešavati pa cijeli grad smrdi na benzen i na H2S iz koksnog plina?

U BiH nema firmi za servisiranje plinskih gorionika, iako ArcelorMittal tvrdi suprotno.

Količina otpadnih voda u TE Kakanj koje ima 4 puta veću snagu je 2-3 puta manja nego ova prikazana za novu toplanu. Kako?

Na pitanje 24 nismo dobili odgovor nego samo potvrdu da im je to "od posebnog interesa".

Što se tiče stručne studije, u okolinskoj dozvoli stoji da je imenovana stručna komisija za ocjenu studije, ali je naveden samo jedan član komisije. Ne znamo jesu li ostali članovi studije ovlašteni, jer se nigdje ne spominju njihova imena niti znamo ko su. Veća je pažnja u tekstu dozvole posvećena citiranju izjave gradonačelnika o značaju ovog projekta za grad nego stručnom osvrtu na tehnička pitanja koja utječu na okoliš. Ovo nije ekonomska ni socijalna nego okolinska dozvola i ovom citatu u dozvoli nije mjesto.

Nakon ovakvog pristupa, zaista ne znamo ima li svrhe dalje polemisati jer očito nema spremnosti da se rad i uticaj na okoliš kompanija ArcelorMittal i njene kćerke-kompanija Toplana Zenica dovede u zakonske okvire. U najmanju ruku trebalo bi hitno preispitati "integralnu" okolinsku dozvolu u skladu sa članom 56 Zakona o zaštiti okoliša jer se izgradnjom nove toplane dešavaju "znatne izmjene postojećih pogona".

Koksara


Zenica je raj za strane investitore 8.2.2019

Na narednoj sjednici Gradskog vijeća Zenice, 18.2.2019, na dnevnom redu je novi ugovor o obavljanju komunalnih djelatnosti s preduzećem ALBA.

Uvidom u materijale objavljene na web stranici Grada, može se saznati da:

  • Grad Zenica svake godine iz budžeta poklanja ovom preduzeću 262.000 KM jer se prethodnim ugovorom obavezala da pokrije 50% nenaplaćenih faktura građanima. To znači da smo za 20 godina ovoj firmi neopravdano poklonili oko 5 miliona KM, umjesto da se ta potraživanja naplaćuju sudskim putem kao i grijanje, električna energija, voda i druge komunalne usluge. Draže su nam strane nego domaće firme.
  • Grad ALBI plati godišnje 1,2 miliona KM za čišćenje ulica, a odavno nismo vidjeli pravu boju asfalta - ulice su u Zenici crvene od željezne prašine. Za ovoliko para ulice bi trebale da blistaju tokom cijele godine, kao što blistaju u Njemačkoj.
  • U materijalima se pogrešno predstavlja cijena odvoza otpada kao da je najjeftinija u BiH, tako što je cijena umanjena za mjesečni paušal od 3 KM za deponiju Mošćanica. Ako bi se ovaj trošak koji građani plaćaju uvrstio u kalkulaciju, odvoz otpada ne bi bio najjeftiniji nego bi bio među najskupljim, malo jeftiniji samo od Tuzle.
  • Tarifiranje odvoza otpada vrši se po površini stambenog prostora umjesto po broju članova domaćinstva, kao što to rade Tuzla i Mostar. Otpad ne proizvode sobe i stambena površina nego ljudi.
  • U materijalima se nigdje ne spominje spalionica animalnog otpada, koja je od federalnog ministarstva 2012. godine dobila okolinsku dozvolu na 5 godina, ali nikad nije dobila lokacijsku niti upotrebnu dozvolu. Uprkos tome, ALBA nudi usluge spaljivanja animalnog otpada kantonu Sarajevo, i to 10 tona mjesečno. Zenica, sa ovakvim zrakom, tako pomaže da Sarajevo bude čišće, i to nelegalno. Zato što volimo strane investitore.

Iz svega nabrojanog, može se zaključiti da je Zenica zaista raj za strane investitore, bez obzira dolaze li oni iz Indije, Velike Britanije, Luksemburga ili Njemačke, nesebično im poklanjamo i naše zdravlje i novac.

Pozivamo vijećnike gradskog vijeća da dobro razmisle o kvalitetu novog ugovora, jer se on zaključuje za narednih 20 godina, a ničim ne garantuje da će grad biti čišći nego što je bio do sada, samo garantuje da strani investitor i dalje ostvaruje profit. Jer nama su svakako strani investitori važniji i draži od nas samih.

Alba
Alba
Alba
Alba


Presuda Evropskog suda za ljudska prava: Italija je kriva što nije spriječila zagađenje iz željezare Ilva u Tarantu 25.1.2019

Odlukom Evropskog suda za ljudska prava Italija je 24. januara 2019. proglašena krivom zato što nije zaštitila svoje građane od zagađenja, što je dopustila zagađivačima da odgađaju projekte zaštite okoliša i što je građanima uskratila informacije o zagađenju i uticaju zagađenja na zdravlje.

S obzirom da se i država Bosna i Hercegovina ponaša na isti način, zaslužuje istovjetnu apelaciju.

U prilogu možete pročitati kompletno saopštenje Suda o ovoj odluci.

ECHR

Talijanske vlasti nisu uspjele zaštititi podnosioce
koji žive u područjima pogođenim toksičnim emisijama
iz postrojenja Ilva u Tarantu

U današnjoj presudi Vijeća Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Cordella i drugi protiv Italije (zahtjevi br. 54414/13 i 54264/15) Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je zaključio da je nastupilo:

  • kršenje člana 8. (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
    Evropske konvencije o ljudskim pravima, i
  • kršenje člana 13. Konvencije (pravo na djelotvoran pravni lijek).

U ovom slučaju, 180 podnosilaca žalilo se na posljedice toksičnih emisija iz željezare Ilva u Tarantu na okoliš i njihovo zdravlje, kao i na nedjelotvornost domaćih pravnih lijekova.
Sud je smatrao da 19 podnosilaca nije imalo status žrtve, budući da nisu živjeli u jednom od gradova koji su klasificirani visoki rizik po okoliš: Taranto, Crispiano, Massafra, Montemesola i Statte.
Sud je posebno utvrdio da je postojanje stanja zagađenja okoliša ugrozilo zdravlje podnosilaca i, općenito, zdravlje cjelokupnog stanovništva koje živi u ugroženim područjima. Također je utvrdio da državni organi vlasti nisu poduzeli sve potrebne mjere kako bi osigurale djelotvornu zaštitu prava podnosilaca na poštovanje njihovog privatnog života. Na kraju, Sud je smatrao da ovi podnosioci nisu imali na raspolaganju djelotvoran pravni lijek koji bi im omogućio da prema državnim vlastima podnesu svoje prigovore koji se odnose na činjenicu da je bilo nemoguće pribaviti mjere za osiguranje dekontaminacije relevantnih područja.
Prema članu 46. (obavezujuća snaga i izvršenje presuda), Sud je ponovio da je dužnost Vijeća ministara da talijanskoj vladi ukaže na mjere koje treba poduzeti kako bi se osiguralo da se presuda Suda izvrši, navodeći uz to da je poduzimanje mjera na čišćenju tvornice i regije pogođene zagađenjem okoliša neophodno i hitno te da bi plan zaštite okoliša koji su odobrile državne vlasti, a koji je propisao potrebne mjere i aktivnosti za osiguranje zaštite okoliša i zdravlja stanovništva, trebao biti implementiran što je brže moguće.

Prema članovima 43. i 44. Konvencije, ova presuda nije pravosnažna. Tokom razdoblja od tri mjeseca nakon donošenja, svaka stranka može zatražiti da se predmet proslijedi Velikom vijeću Suda. Ako se podnese takav zahtjev, vijeće od pet sudaca razmatra je li slučaj zaslužio daljnje ispitivanje. U tom slučaju, Veliko vijeće će izvršiti saslušanje i donijeti konačnu presudu. Ako se zahtjev za preispitivanje odbije, presuda Vijeća postaje konačna tog dana.
Nakon što presuda postane konačna, ona se prosljeđuje Odboru ministara Vijeća Europe radi nadzora nad njegovim izvršenjem.

Dalje informacije o procesu izvršenja mogu se pronaći ovdje: www.coe.int/t/dghl/monitoring/execution.

Osnovne činjenice

180 podnosilaca (52 osobe u prijavi br. 54414/13 i 128 osoba u prijavi br. 54264/15) žive ili su živjeli u općini Taranto ili u susjednim područjima (Italija).

Fabrika Ilva u Tarantu je najveći industrijski kompleks za proizvodnju čelika u Evropi. Pokriva područje od 1.500 hektara i ima oko 11.000 zaposlenih. Uticaj emisija postrojenja na životnu sredinu i zdravlje lokalnog stanovništva doveo je do objavljivanja nekoliko alarmantnih naučnih izvještaja.

Dana 30. novembra 1990. Vijeće ministara je identifikovalo općine “visokog rizika za okoliš” (uključujući Taranto) i zatražilo od Ministarstva okoliša da izradi plan dekontaminacije za čišćenje dotičnih područja.

Od kraja 2012. godine Vlada je usvojila niz tekstova, među kojima su i tzv. Zakonske uredbe "Salva-Ilva" koje se odnose na aktivnost kompanije Ilva. U skladu s uredbom predsjednika Vijeća ministara od 29. septembra 2017. godine, rok za provedbu mjera predviđenih planom zaštite okoliša je produžen do augusta 2023. U kontekstu tužbe za poništenje i odlaganje izvršenja ove uredbe, regija Apulija i općina Taranto su se žalili Upravnom sudu na posljedice koje se tiču ​​okoliša i javnog zdravlja zbog daljnjeg produženja roka za provedbu mjera zaštite okoliša. Upućeno je i pitanje o ustavnosti. Upravni postupak je još u toku.

Pokrenuto je nekoliko krivičnih postupaka protiv rukovodstva tvornice Ilva zbog ozbiljne štete po okoliš, trovanja prehrambenih proizvoda, nesprečavanja nesreća na radnom mjestu, degradacije javne imovine, emisija zagađujućih materija i zagađenja zraka. Neki od tih postupaka kulminirali su presudama iz 2002., 2005. i 2007. godine. Između ostalog, Kasacioni sud je utvrdio da je rukovodstvo fabrike Ilva u Tarantu odgovorno za zagađenje zraka, odlaganje opasnih materijala i emisiju čestica prašine. Uočeno je da su emisije čestica i dalje bile prisutne uprkos brojnim sporazumima sa lokalnim vlastima 2003. i 2004. godine.

U presudi od 31. marta 2011. godine Sud pravde Evropske Unije presudio je da Italija nije ispunila svoje obaveze prema Direktivi 2008/1 EC Evropskog parlamenta i Vijeća o Integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja. U kontekstu postupka protiv Italije, koji je otvoren 16. oktobra 2014. godine, Evropska komisija je izdala obrazloženo mišljenje tražeći od talijanskih vlasti da riješe ozbiljne probleme zagađenja. Vijeće je primijetilo da Italija nije ispunila svoje obveze kako bi garantovala da željezara radi u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama.

Prigovori, postupak i sastav suda

Pozivajući se na član 2 (pravo na život) i 8 (pravo na poštovanje privatnog života), podnosioci su se žalili da država nije poduzela zakonske mjere za zaštitu njihovog zdravlja i okoliša, te da im nije pružila informacije o zagađenju i rizicima po njihovo zdravlje. Sud je odlučio da ove žalbe razmotri isključivo na osnovu člana 8.

Pozivajući se na član 13 (pravo na djelotvoran pravni lijek), podnosioci su tvrdili da je došlo do povrede njihovog prava na djelotvoran pravni lijek.

Pozivajući se na član 46 (obavezujuća snaga i izvršenje presuda), podnosioci su u prijavi br. 54264/15 zatražili pokretanje postupka pilot-presude.

Prijave su podnesene Evropskom sudu za ljudska prava 29. jula 2013. i 21. oktobra 2015.

Presudu je donijelo vijeće od sedam sudija, koje se sastoji od:
Linos-Alexandre Sicilianos (Grčka), predsjednik,
Guido Raimondi (Italija), Ledi Bianku (Albanija),
Aleš Pejchal (Češka Republika), Krzysztof Wojtyczek (Poljska),
Tim Eicke (Velika Britanija),
Gilberto Felici (San Marino),
i Renata Degener, zamjenik sekretara Odjela.

Odluka Suda

Član 8 (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)

1. Prihvatljivost: 19 podnosilaca nije imalo status žrtve

Sud je smatrao da 19 podnosilaca nije imalo status žrtve, budući da nisu živjeli u općinama pogođenim emisijama iz postrojenja Ilva u Tarantu - gradovi klasificirani kao visoki rizik za okoliš su Taranto, Crispiano, Massafra, Montemesola i Statte - i oni nisu pokazali da su bili lično pogođeni situacijom na koju se žale.

2. Meritum: kršenje člana 8 koji se odnosi na podnosioce koji žive u pogođenim područjima

Sud je primijetio da su, od 1970-ih godina, naučne studije pokazale efekte zagađivanja emisijama iz tvornice Ilva u Tarantu na okoliš i javno zdravlje. Štaviše, nalazi tih izvještaja, od kojih su mnoga izdali državni i regionalni organi, nisu bili sporni među stranama. Između ostalih podataka, izvještaj SENTIERI (Nacionalna epidemiološka studija teritorije i naselja pod rizikom od zagađenja)  iz 2012. potvrdio je postojanje uzročne veze između izloženosti okoliša inhalacijskim kancerogenim tvarima koje proizvodi željezara Ilva i razvoja tumora u plućima i pleuri, te kardio-cirkulatornih patologija kod osoba koje žive u pogođenim područjima. Pored toga, studija iz 2016. godine pokazala je uzročnu vezu između izloženosti PM10 prašini i SO2 (sumpor dioksidu) iz industrijskih izvora, koji nastaju iz proizvodne aktivnosti željezare Ilva, i povećanog mortaliteta od prirodnih uzroka, tumora i bubrežnih i kardiovaskularnih bolesti u populaciji Taranta.

Sud je primijetio da, uprkos pokušajima državnih vlasti da izvrše dekontaminaciju dotičnog regiona, dosadašnji projekti nisu doveli do željenih rezultata. Mjere koje se preporučuju od 2012. godine nadalje u kontekstu „AIA“ (Integralna okolinska dozvola) kako bi se smanjio utjecaj fabrike na okoliš, na kraju nisu provedene; upravo taj neuspjeh bio je povod za vođenje postupka pred entitetima Evropske unije. Štaviše, rok za implementaciju plana zaštite okoliša koji je odobren 2014. godine odložen je do augusta 2023. godine. Postupak koji je provođen za postizanje utvrđenih ciljeva za čišćenje regiona je stoga bio izuzetno spor. U međuvremenu, Vlada je u više navrata intervenisala hitnim mjerama (takozvanim zakonskim odredbama „Salva-Ilva“) kako bi se garantiralo da će željezara nastaviti proizvodnju, uprkos nalazu relevantnih pravosudnih organa, na osnovu hemijskih i epidemioloških ekspertskih izveštaja, da postoje ozbiljni rizici po zdravlje i okoliš. Štaviše, dodijeljen je administrativni i krivični imunitet licima odgovornim da obezbijede poštovanje ekoloških zahteva, odnosno stečajnom upravniku i budućem kupcu kompanije (ArcelorMittal). Ova situacija je bila dodatno otežana neizvjesnošću koja je, s jedne strane, proistekla iz stanja finansijskog bankrota kompanije i, s druge strane, iz prava odobrenih budućem kupcu da odgodi operacije čišćenja unutar tvornice. Utvrđena je činjenica da je državno upravljanje ekološkim pitanjima koja se tiču ​​proizvodne aktivnosti fabrike Ilva u Tarantu trenutno bilo u zastoju.

Iz ovih razloga, Sud je smatrao da je postojanje stanja zagađenja okoliša ugrozilo zdravlje podnosilaca i cjelokupnog stanovništva koje živi u ugroženim područjima, koji su ostali, kako stvari stoje, uskraćeni za informacije o napretku operacija čišćenja dotične teritorije, posebno u pogledu vremenskog okvira za početak odgovarajućih aktivnosti. Stoga je napomenuo da državni organi vlasti nisu poduzeli sve potrebne mjere kako bi osigurali djelotvornu zaštitu prava podnosilaca na poštovanje njihovog privatnog života. Prema tome, nije bila uspostavljena pravična ravnoteža između, s jedne strane, interesa podnosilaca da ne budu podvrgnuti ozbiljnom zagađenju okoliša koje bi moglo da utiče na njihovo blagostanje i njihov privatni život, a s druge strane, interese društva u cjelini. Slijedi da je došlo do kršenja člana 8 Konvencije.

Član 13 (pravo na djelotvoran pravni lijek)

Sud je smatrao da podnosioci nisu imali na raspolaganju djelotvoran pravni lijek koji bi im omogućio da prema državnim organima vlasti podnesu svoje prigovore koji se odnose na činjenicu da je nemoguće provesti mjere kojima bi se osigurala dekontaminacija područja zahvaćenih toksičnim emisijama iz tvornice Ilva. Stoga je došlo do kršenja člana 13. Konvencije.

Član 46 (obavezujuća snaga i izvršenje presuda)

Sud je smatrao da nije potrebno primijeniti proceduru pilot-presude. S tim u vezi, ponovio je da je Vijeće ministara, postupajući u skladu s članom 46. Konvencije, trebalo ukazati talijanskoj vladi na mjere koje bi, u praktičnom smislu, trebalo poduzeti kako bi se osiguralo da se presuda Suda provede. U tom kontekstu, međutim, naglašeno je da je rad na čišćenju tvornice i regije pogođene zagađenjem okoliša bitan i hitan. Stoga, plan zaštite okoliša koji su odobrili državni organi vlasti, a koji je ukazao na potrebne mjere i akcije za obezbjeđivanje zaštite okoliša i zdravlja stanovništva, treba provesti što je prije moguće.

Član 41 (pravična naknada)

Sud je smatrao da je utvrđivanje povrede samo po sebi dovoljno pravično zadovoljenje na ime nematerijalne štete i da Italija treba da plati 5.000 eura (EUR) na ime troškova i izdataka u svakoj prijavi.

Presuda je dostupna samo na Francuskom jeziku.

Evropski sud za ljudska prava osnovan je u Strazburu od strane država članica Vijeća Evrope
1959. godine da bi se bavio navodnim kršenjima Evropske konvencije o ljudskim pravima iz 1950. godine.


Zeničani, jeste li za kompromis ili niste? 24.1.2019

FilterNeformalna grupa građana Zenice zakazale je protestno okupljanje pod nazivom "Građanski protesti BEZ Kompromisa Mittal Napolje pravo na život", u nedjelju, 27. januara 2019 u 12 sati na Trgu Alije Izetbegovića.

Organizatori protesta su (s punim pravom) nezadovoljni rezultatima naše borbe za ekološki održivu Zenicu, neradom pravosuđa i beskrajnim kašnjenjem i odlaganjem ekoloških projekata u ArcelorMittalu.

Eko forum NIJE organizator ovih protesta, ne slažemo se sa sloganom "bez kompromisa", jer smatramo da je moguće imati i industrijsku proizvodnju i zagađenje u prihvatljivom nivou, jer smo to vidjeli u drugim državama i to smo uvijek naglašavali.

S druge strane, bilo koju građansku incijativu koja ukazuje na probleme, koja kritikuje nerad organa vlasti i neodgovorno ponašanje kapitala treba podržati. Ovi protesti neće otjerati investitore, ali mogu pokazati da nam je još uvijek stalo i da ne odustajemo od borbe da postignemo moguće - život dostojan čovjeka u XXI vijeku.

Tužilaštva su nedavno utvrdila da niko nije kriv za zagađenje Zenice, katastar zagađivača još uvijek ne postoji, iako je kanton izdvojio značajna sredstva za njegovo uspostavljanje, ali je vođenje tog projekta povjerio nezaobilaznim "ekspertima" koji su više puta pokazali da im je draži Mittalov novac nego naše i njihovo vlastito zdravlje.

Pitamo ArcelorMittal da li bi pristao na ovakav kompromis: na tržištu se nedavno pojavio uređaj pod nazivom "Xiaomi MI pročišćivač zraka" koji košta oko 600 KM, a može da prečisti zrak površine prosječnog stana (35-60 m2). Ako je kompaniji ArcelorMittal preskupo da instalira filtere na svoja postrojenja, neka svim domaćinstvima koja ne lože ugalj kupe po jedan ovakav uređaj, da barem u kućama i stanovima dišemo normalan zrak. Za javne prostore neka se pobrine vlast koja nema petlje suprostaviti se velikim zagađivačima. Kako je izgovor za zagađenje uvijek da "nije kriva industrija nego kućna ložišta", a često se čuje i laž da u Zenici ima oko 30.000 kućnih ložišta na ugalj, ta investicija ne bi bila ni desetak miliona KM. Tako ćemo saznati i koliko zaista ima kućnih ložišta na ugalj.

Pedesetak kilometara sjeverno od Zenice postoji i fabrika filtera koja razvija i uskoro će u ponudi imati i ovakve proizvode, tako bismo mogli jačati i domaću privredu.

Ukoliko se na proteste zakazane u nedjelju odazove premalo građana, predlažemo i drugi kompromis - neka novac koji već godinama obećava da će uložiiti u ugradnju filtera, ArcelorMittal uloži da nama kojima smeta zagađenje obezbijedi preseljenje u druge gradove. I vuk sit i ovce na broju.


Nema krivične odgovornosti za zagađenje u Zenici 11.1.2019

Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo donijelo je danas, nakon 3 godine i 4 mjeseca istražnih radnji, Naredbu o neprovođenju istrage protiv Đurić Branke, bivše ministrice Federalnog ministarstva okoliša i Turizma; i Tirak Ibrahima, direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove, kao službenih osoba u FBiH, za krivično djelo Nesavjestan rad u službi iz člana 387., stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ-a FBiH u vezi sa članovima 40., 66. i 67. Zakona o zaštiti okoliša FBiH, odnosno u vezi sa članovima 20. i 21. Zakona o inspekcijama FBiH i članovima 90. i 92. Zakona o zaštiti okoliša FBiH.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo tvrdi da prijavljeno djelo nije krivično djelo, da su prijavljeni "ulagali napore na poboljšanju situacije i iznalaženju najboljeg rješenja, imajući u vidu da je riječ o kompleksnom problemu, pa se ne može izvući zaključak da se radi o umišljajnom postupanju".

Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona je u svojoj ranijoj odluci o neprovođenju istrage protiv kompanije ArcelorMittal Zenica utvrdilo da "ne postoje egzaktni pokazatelji koji bi potvrdili u kojem obimu ArcelorMittal doprinosi ukupnom zagađenju okoliša".

Znači da industrija nije kriva, vlast nije kriva, krivi smo mi, što smo se bunili, i što vjerujemo više svojim očima nego bajkama o zelenim gradovima, memorandumima i komisijama.

Ostrava

 


Arhiva aktuelnosti >>
 
 
Aktuelnosti |  O nama |  Iz medija |  Monitoring |  Posljedice zagađenja |  Dokumenti |  Foto galerije |  Želite pomoći? |  Kontakti |  Linkovi |  Video

Udruženje građana Eko-forum Zenica, Meokušnice 9, 72000 Zenica, Bosna i Hercegovina, Tel. (+387 32) 40 50 50, e-mail: info@ekoforumzenica.ba