Čista Zenica Zagađena Zenica
   
 
Važniji brojevi telefona:
Eko policija
062 400 900
061 769 353
Operativni centar
Civilne zaštite
121
Federalna
inspekcija
033 226 644

Prema propisima Federacije BiH
ne smije biti više od 3 dana prekoračenja dnevnih prosjeka koncentracija SO2 od 125 µg/m3,
u toku cijele kalendarske godine
.

Na mjernom mjestu Tetovo utvrđeno je:
179 prekoračenja tokom 2011. godine
194 prekoračenja tokom 2012. godine
173 prekoračenja tokom 2013. godine
252 prekoračenja tokom 2014. godine
177 prekoračenja tokom 2015. godine
156 prekoračenja tokom 2016. godine
131 prekoračenje tokom 2017. godine
124 prekoračenje tokom 2018. godine
Reducing chemicals and contamination of drinking water sources in rural communities
Građani za Europu
Transition
GOG
 
 
 
Korisni linkovi
Grad Zenica - kvalitet zraka
Granične vrijednosti kvaliteta zraka
UNEP monitoring kvaliteta zraka u BiH
OpenAQ podaci o zagađenju zraka
Eko akcija - indeks kvaliteta zraka u Zenici
Web portal o okolišu u BiH i sudjelovanju javnosti u donošenju odluka
Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK
Ministarstvo okoliša i turizma FBiH
Federalna uprava za inspekcijske poslove
Federalni hidrometeorološki zavod
Arnika, Prag, Češka Republika
Više linkova...
Video
Još video materijala...
 
(Novo LICE Zenice: Zlatan Alispahić)
 
Aforizmi Bojana Bogdanovića:
 
Učlanite se!
Webmail
Kontaktirajte Webmastera
Poziv na godišnju skupštinu (14.3.2019)
Okolinska dozvola za Toplanu Zenica (11.3.2019)
Zenica je raj za strane investitore (8.2.2019)
Presuda Evropskog suda za ljudska prava: Italija je kriva što nije spriječila zagađenje iz željezare Ilva u Tarantu (25.1.2019)
Zeničani, jeste li za kompromis ili niste? (24.1.2019)
Nema krivične odgovornosti za zagađenje u Zenici (11.1.2019)
Demant demanta "neistinitih" navoda Eko foruma Zenica (14.12.2018)
Deset godina borbe za ekološki održivu Zenicu (11.12.2018)
S ovakvim regulacionim planovima Zenica nikad neće postati "Zeleni grad"! (6.12.2018)
Zagađenje zraka: Vlade i gradovi moraju učiniti više, složni su učesnici međunarodne konferencije u Ostravi (28.11.2018)
Nije sve u novcu (18.9.2018)
Hoće li nas nova toplana spasiti od zagađenja? (11.9.2018)
Od 24 mjere iz okolinske dozvole završena samo jedna (3.9.2018)
Regionalna omladinska konferencija "Vučko 2018" (31.8.2018)
Hoće li ekološki kriminal u Zenici istraživati federalni ili tuzlanski tužilac? (28.8.2018)
Projekcija filma "Plavo srce" u petak kod Mosta hrabrih žena u Kruščici (22.8.2018)
Četrnaest godina od prodaje željezare za 2 dolara (16.8.2018)
Obnovljena lista zahtjeva za smanjenje industrijskog zagađenja (9.7.2018)
Umjesto prijetnje slanjem radnika na čekanje, proširite asortiman proizvoda! (7.7.2018)
Jedna pravna bitka je izgubljena, idemo na sljedeću (20.4.2018)
Ah ta kućna ložišta... (9.4.2018)
Čija je Rača i kome grad Zenica pokloni 14 miliona KM godišnje? (4.4.2018)
Ko u Zenici ljeti loži ugalj? (25.3.2018)
Održana godišnja skupština udruženja Eko forum (24.3.2018)
Poziv na godišnju skupštinu (15.3.2018)
Pritužba na Naredbu o neprovođenju istrage (21.2.2018)
Švedska kao uzor i model (25.1.2018)
 

Poziv na godišnju skupštinu 14.3.2019

Poštovani članovi Eko foruma,

Godišnja skupština udruženja Eko forum Zenica održat će se u petak, 29.3.2019. godine, u 18:00 sati, u čitaonici Opće biblioteke Zenica (Školska ulica 6).


Dnevni red:

1. Izbor radnih tijela Skupštine
2. Izvještaj o radu Udruženja za 2018. godinu sa finansijskim izvještajem
3. Plan rada za 2019. godinu
4. Razno

 

Skupština Udruženja je najviši organ upravljanja Udruženjem i čine je svi članovi Udruženja. Pozivamo sve članove da učestvuju u radu Skupštine i da tako doprinesu ostvarenju naših ciljeva.

 

Biblioteka

Okolinska dozvola za Toplanu Zenica 11.3.2019

Nakon sastanka održanog na inicijativu Federalnog ministarstva okoliša i turizma u prostorijama gradske uprave 19.2.2019, udruženju Eko forum dostavljen je nacrt okolinske dozvole za novu toplanu, koju zajednički namjeravaju graditi grad Zenica i ArcelorMittal sa partnerima iz Finske.

Nakon uvida u nacrt dozvole, uočili smo brojne nedostatke, na koje smo ukazali podnosiocu zahtjeva za izdavanje (kompanija ArcelorMittal Zenica, odnosno preduzeće Toplana Zenica d.o.o.) i nadležnom ministarstvu. Na naša pitanja dobili smo odgovore iz kompanije ArcelorMittal, koje možete pročitati u prilogu.
Link na dokument: Odgovori.pdf >>

Nakon čitanja "odgovora" koje smo dobili iz ArcelorMittala zaista ne znamo kako se postaviti prema ovoj okolinskoj dozvoli. Kompanija, kad im to odgovara, kaže da je toplana poseban subjekt i da se ne može vezati za koksaru, a kad im to odgovara, onda sve obaveze prebacuje na koksaru. U jednom odgovoru kažu da studija i dozvola nisu povezane i ne moraju biti usklađene, a poslije kažu da u dozvoli ne mora biti previše detalja jer ih ima u studiji. Nije nam jasno ko piše dozvolu, operater ili ministarstvo?

Kao glavni argument ArcelorMittal koristi BAT, a namjerno ili nenamjerno izostave dvije ključne rečenice iz BAT 2013, koji se (apsurda li) može naći na web stranici ArcelorMittal korporacije?!
Link na dokument: annualreview2015.arcelormittal.com >>

Na strani 31 (poglavlje 2.2.1.2.1.2) BAT kaže da se koksni plin MORA odsumporavati prije nego što se upotrijebi kao gorivo. I na strani 215 (poglavlje 5.1.4.1 BAT) stoji da se koksni plin MORA tretirati prije nego što se upotrijebi kao gorivo.

Autori Studije o procjeni uticaja nove toplane na okoliš su pogrešno preveli tekst iz BAT-a pa su rečenicu "Usually COG contains relevant amounts of sulphur, mostly as H2S. For this reason, COG should be desulphurised before it is used as a fuel" preveli kao "Koksni plin obično sadrži bitne količine sumpora, uglavnom u obliku H2S, te stoga mora proći proces odsumporavanja prilikom spaljivanja koksnog plina." Dakle ne PRILIKOM SPALJIVANJA nego PRIJE SPALJIVANJA!

Primjedbe Eko foruma koje smo dostaviili u javnoj raspravi su se upravo odnosile na ovu rečenicu, gdje smo insistirali na prečišćavanju goriva PRIJE spaljivanja umjesto da se čiste dimni plinovi NAKON spaljivanja kako to predviđa i studija i dozvola.

Rečenica u dozvoli "Primjedbe u UG Eko Forum Zenica, JP Grijanje Zenica, SDP Zenica i drugih koje se odnose na rješavanja okolinskih problema i korištenja generisane pare na postojećim postrojenjima u sastavu kompanije ArcelorMittal Zenica (posebno na postrojenjim Koksare i Čeličane) nisu uvažena iz razloga što se radi o postrojenjima u sastavu drugog operatora i nisu predmet ove Studije (valjda dozvole?), a za koja je izdata Integralna okolinska dozvola od strane FMOIT" kojom se sva odgovornost prebacuje na "integralnu" dozvolu, za koju znamo da se ne realizuje po predviđenoj dinamici, ne smije stajati u ovoj dozvoli.

Nećemo se praviti slijepi da kažemo da su to dva operatera kad se radi os istoj kompaniji, registrovanoj pod dva imena i kao dva pravna subjekta istog suvlasnika, na istoj lokaciji. Možete obavijestiti gospođu Azru Sivro iz kompanije Toplana Zenica da se dogovori sa gospođom Azrom Sivro iz kompanije ArcelorMittal Zenica ko će od njih dvije preuzeti odgovornost za akcidentna ispuštanja sirovog koksnog plina.

Što se tiče količine plinova, ogroman je nesklad u količinama plinova u studiji:
- Dosadašnja toplana je koristila 100 miliona m3 koksnog plina, a nova će koristiti 700 miliona m3
- Dosadašnja toplana je koristila 500 miliona m3 visokopećnog plina, a nova će koristiti 60 miliona m3
- Dosadašnja toplana je koristila 5 miliona m3 zemnog plina, a nova će koristiti do 36 miliona m3
Pita li se iko gdje se do sada spaljivao taj plin i kako će se namiriti razlike u potrošnji plinova? Ako će se potrošnja koksnog plina povećati 7 puta, odakle toliki novi plin? Hoće li koksara proizvoditi 7 x više? Na šta će raditi dosadašnji potrošači koksnog plina?

U "odgovorima" na naša pitanja količine plinova nisu iste kao u studiji, prikazana je potrošnja 350 miliona m3 visokopećnog i 65 miliona m3 koksnog plina. Podacima o bilansu plinova se očito manipuliše i pokušavaju se prikriti stvarne količine, kako goriva, tako i dimnih plinova i emisija. Ali to već odavno znamo i mi i ministarstvo. Ministarstvo ih je tužilo za lažne podatke o emisijama i integralnom dozvolom naredilo instalaciju novog sistema za monitoring.

Na naše pitanje 18 o mjerama kad ne radi skruber, NEMA odgovora šta će biti s koksnim plinom koji se ne spali u toplani. Toplana ga neće preuzimati, ali šta će biti s tim plinom? Hoće li ga ispuštati sirovog u zrak, kao što se znalo dešavati pa cijeli grad smrdi na benzen i na H2S iz koksnog plina?

U BiH nema firmi za servisiranje plinskih gorionika, iako ArcelorMittal tvrdi suprotno.

Količina otpadnih voda u TE Kakanj koje ima 4 puta veću snagu je 2-3 puta manja nego ova prikazana za novu toplanu. Kako?

Na pitanje 24 nismo dobili odgovor nego samo potvrdu da im je to "od posebnog interesa".

Što se tiče stručne studije, u okolinskoj dozvoli stoji da je imenovana stručna komisija za ocjenu studije, ali je naveden samo jedan član komisije. Ne znamo jesu li ostali članovi studije ovlašteni, jer se nigdje ne spominju njihova imena niti znamo ko su. Veća je pažnja u tekstu dozvole posvećena citiranju izjave gradonačelnika o značaju ovog projekta za grad nego stručnom osvrtu na tehnička pitanja koja utječu na okoliš. Ovo nije ekonomska ni socijalna nego okolinska dozvola i ovom citatu u dozvoli nije mjesto.

Nakon ovakvog pristupa, zaista ne znamo ima li svrhe dalje polemisati jer očito nema spremnosti da se rad i uticaj na okoliš kompanija ArcelorMittal i njene kćerke-kompanija Toplana Zenica dovede u zakonske okvire. U najmanju ruku trebalo bi hitno preispitati "integralnu" okolinsku dozvolu u skladu sa članom 56 Zakona o zaštiti okoliša jer se izgradnjom nove toplane dešavaju "znatne izmjene postojećih pogona".

Koksara


Zenica je raj za strane investitore 8.2.2019

Na narednoj sjednici Gradskog vijeća Zenice, 18.2.2019, na dnevnom redu je novi ugovor o obavljanju komunalnih djelatnosti s preduzećem ALBA.

Uvidom u materijale objavljene na web stranici Grada, može se saznati da:

  • Grad Zenica svake godine iz budžeta poklanja ovom preduzeću 262.000 KM jer se prethodnim ugovorom obavezala da pokrije 50% nenaplaćenih faktura građanima. To znači da smo za 20 godina ovoj firmi neopravdano poklonili oko 5 miliona KM, umjesto da se ta potraživanja naplaćuju sudskim putem kao i grijanje, električna energija, voda i druge komunalne usluge. Draže su nam strane nego domaće firme.
  • Grad ALBI plati godišnje 1,2 miliona KM za čišćenje ulica, a odavno nismo vidjeli pravu boju asfalta - ulice su u Zenici crvene od željezne prašine. Za ovoliko para ulice bi trebale da blistaju tokom cijele godine, kao što blistaju u Njemačkoj.
  • U materijalima se pogrešno predstavlja cijena odvoza otpada kao da je najjeftinija u BiH, tako što je cijena umanjena za mjesečni paušal od 3 KM za deponiju Mošćanica. Ako bi se ovaj trošak koji građani plaćaju uvrstio u kalkulaciju, odvoz otpada ne bi bio najjeftiniji nego bi bio među najskupljim, malo jeftiniji samo od Tuzle.
  • Tarifiranje odvoza otpada vrši se po površini stambenog prostora umjesto po broju članova domaćinstva, kao što to rade Tuzla i Mostar. Otpad ne proizvode sobe i stambena površina nego ljudi.
  • U materijalima se nigdje ne spominje spalionica animalnog otpada, koja je od federalnog ministarstva 2012. godine dobila okolinsku dozvolu na 5 godina, ali nikad nije dobila lokacijsku niti upotrebnu dozvolu. Uprkos tome, ALBA nudi usluge spaljivanja animalnog otpada kantonu Sarajevo, i to 10 tona mjesečno. Zenica, sa ovakvim zrakom, tako pomaže da Sarajevo bude čišće, i to nelegalno. Zato što volimo strane investitore.

Iz svega nabrojanog, može se zaključiti da je Zenica zaista raj za strane investitore, bez obzira dolaze li oni iz Indije, Velike Britanije, Luksemburga ili Njemačke, nesebično im poklanjamo i naše zdravlje i novac.

Pozivamo vijećnike gradskog vijeća da dobro razmisle o kvalitetu novog ugovora, jer se on zaključuje za narednih 20 godina, a ničim ne garantuje da će grad biti čišći nego što je bio do sada, samo garantuje da strani investitor i dalje ostvaruje profit. Jer nama su svakako strani investitori važniji i draži od nas samih.

Alba
Alba
Alba
Alba


Presuda Evropskog suda za ljudska prava: Italija je kriva što nije spriječila zagađenje iz željezare Ilva u Tarantu 25.1.2019

Odlukom Evropskog suda za ljudska prava Italija je 24. januara 2019. proglašena krivom zato što nije zaštitila svoje građane od zagađenja, što je dopustila zagađivačima da odgađaju projekte zaštite okoliša i što je građanima uskratila informacije o zagađenju i uticaju zagađenja na zdravlje.

S obzirom da se i država Bosna i Hercegovina ponaša na isti način, zaslužuje istovjetnu apelaciju.

U prilogu možete pročitati kompletno saopštenje Suda o ovoj odluci.

ECHR

Talijanske vlasti nisu uspjele zaštititi podnosioce
koji žive u područjima pogođenim toksičnim emisijama
iz postrojenja Ilva u Tarantu

U današnjoj presudi Vijeća Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Cordella i drugi protiv Italije (zahtjevi br. 54414/13 i 54264/15) Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je zaključio da je nastupilo:

  • kršenje člana 8. (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
    Evropske konvencije o ljudskim pravima, i
  • kršenje člana 13. Konvencije (pravo na djelotvoran pravni lijek).

U ovom slučaju, 180 podnosilaca žalilo se na posljedice toksičnih emisija iz željezare Ilva u Tarantu na okoliš i njihovo zdravlje, kao i na nedjelotvornost domaćih pravnih lijekova.
Sud je smatrao da 19 podnosilaca nije imalo status žrtve, budući da nisu živjeli u jednom od gradova koji su klasificirani visoki rizik po okoliš: Taranto, Crispiano, Massafra, Montemesola i Statte.
Sud je posebno utvrdio da je postojanje stanja zagađenja okoliša ugrozilo zdravlje podnosilaca i, općenito, zdravlje cjelokupnog stanovništva koje živi u ugroženim područjima. Također je utvrdio da državni organi vlasti nisu poduzeli sve potrebne mjere kako bi osigurale djelotvornu zaštitu prava podnosilaca na poštovanje njihovog privatnog života. Na kraju, Sud je smatrao da ovi podnosioci nisu imali na raspolaganju djelotvoran pravni lijek koji bi im omogućio da prema državnim vlastima podnesu svoje prigovore koji se odnose na činjenicu da je bilo nemoguće pribaviti mjere za osiguranje dekontaminacije relevantnih područja.
Prema članu 46. (obavezujuća snaga i izvršenje presuda), Sud je ponovio da je dužnost Vijeća ministara da talijanskoj vladi ukaže na mjere koje treba poduzeti kako bi se osiguralo da se presuda Suda izvrši, navodeći uz to da je poduzimanje mjera na čišćenju tvornice i regije pogođene zagađenjem okoliša neophodno i hitno te da bi plan zaštite okoliša koji su odobrile državne vlasti, a koji je propisao potrebne mjere i aktivnosti za osiguranje zaštite okoliša i zdravlja stanovništva, trebao biti implementiran što je brže moguće.

Prema članovima 43. i 44. Konvencije, ova presuda nije pravosnažna. Tokom razdoblja od tri mjeseca nakon donošenja, svaka stranka može zatražiti da se predmet proslijedi Velikom vijeću Suda. Ako se podnese takav zahtjev, vijeće od pet sudaca razmatra je li slučaj zaslužio daljnje ispitivanje. U tom slučaju, Veliko vijeće će izvršiti saslušanje i donijeti konačnu presudu. Ako se zahtjev za preispitivanje odbije, presuda Vijeća postaje konačna tog dana.
Nakon što presuda postane konačna, ona se prosljeđuje Odboru ministara Vijeća Europe radi nadzora nad njegovim izvršenjem.

Dalje informacije o procesu izvršenja mogu se pronaći ovdje: www.coe.int/t/dghl/monitoring/execution.

Osnovne činjenice

180 podnosilaca (52 osobe u prijavi br. 54414/13 i 128 osoba u prijavi br. 54264/15) žive ili su živjeli u općini Taranto ili u susjednim područjima (Italija).

Fabrika Ilva u Tarantu je najveći industrijski kompleks za proizvodnju čelika u Evropi. Pokriva područje od 1.500 hektara i ima oko 11.000 zaposlenih. Uticaj emisija postrojenja na životnu sredinu i zdravlje lokalnog stanovništva doveo je do objavljivanja nekoliko alarmantnih naučnih izvještaja.

Dana 30. novembra 1990. Vijeće ministara je identifikovalo općine “visokog rizika za okoliš” (uključujući Taranto) i zatražilo od Ministarstva okoliša da izradi plan dekontaminacije za čišćenje dotičnih područja.

Od kraja 2012. godine Vlada je usvojila niz tekstova, među kojima su i tzv. Zakonske uredbe "Salva-Ilva" koje se odnose na aktivnost kompanije Ilva. U skladu s uredbom predsjednika Vijeća ministara od 29. septembra 2017. godine, rok za provedbu mjera predviđenih planom zaštite okoliša je produžen do augusta 2023. U kontekstu tužbe za poništenje i odlaganje izvršenja ove uredbe, regija Apulija i općina Taranto su se žalili Upravnom sudu na posljedice koje se tiču ​​okoliša i javnog zdravlja zbog daljnjeg produženja roka za provedbu mjera zaštite okoliša. Upućeno je i pitanje o ustavnosti. Upravni postupak je još u toku.

Pokrenuto je nekoliko krivičnih postupaka protiv rukovodstva tvornice Ilva zbog ozbiljne štete po okoliš, trovanja prehrambenih proizvoda, nesprečavanja nesreća na radnom mjestu, degradacije javne imovine, emisija zagađujućih materija i zagađenja zraka. Neki od tih postupaka kulminirali su presudama iz 2002., 2005. i 2007. godine. Između ostalog, Kasacioni sud je utvrdio da je rukovodstvo fabrike Ilva u Tarantu odgovorno za zagađenje zraka, odlaganje opasnih materijala i emisiju čestica prašine. Uočeno je da su emisije čestica i dalje bile prisutne uprkos brojnim sporazumima sa lokalnim vlastima 2003. i 2004. godine.

U presudi od 31. marta 2011. godine Sud pravde Evropske Unije presudio je da Italija nije ispunila svoje obaveze prema Direktivi 2008/1 EC Evropskog parlamenta i Vijeća o Integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja. U kontekstu postupka protiv Italije, koji je otvoren 16. oktobra 2014. godine, Evropska komisija je izdala obrazloženo mišljenje tražeći od talijanskih vlasti da riješe ozbiljne probleme zagađenja. Vijeće je primijetilo da Italija nije ispunila svoje obveze kako bi garantovala da željezara radi u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama.

Prigovori, postupak i sastav suda

Pozivajući se na član 2 (pravo na život) i 8 (pravo na poštovanje privatnog života), podnosioci su se žalili da država nije poduzela zakonske mjere za zaštitu njihovog zdravlja i okoliša, te da im nije pružila informacije o zagađenju i rizicima po njihovo zdravlje. Sud je odlučio da ove žalbe razmotri isključivo na osnovu člana 8.

Pozivajući se na član 13 (pravo na djelotvoran pravni lijek), podnosioci su tvrdili da je došlo do povrede njihovog prava na djelotvoran pravni lijek.

Pozivajući se na član 46 (obavezujuća snaga i izvršenje presuda), podnosioci su u prijavi br. 54264/15 zatražili pokretanje postupka pilot-presude.

Prijave su podnesene Evropskom sudu za ljudska prava 29. jula 2013. i 21. oktobra 2015.

Presudu je donijelo vijeće od sedam sudija, koje se sastoji od:
Linos-Alexandre Sicilianos (Grčka), predsjednik,
Guido Raimondi (Italija), Ledi Bianku (Albanija),
Aleš Pejchal (Češka Republika), Krzysztof Wojtyczek (Poljska),
Tim Eicke (Velika Britanija),
Gilberto Felici (San Marino),
i Renata Degener, zamjenik sekretara Odjela.

Odluka Suda

Član 8 (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)

1. Prihvatljivost: 19 podnosilaca nije imalo status žrtve

Sud je smatrao da 19 podnosilaca nije imalo status žrtve, budući da nisu živjeli u općinama pogođenim emisijama iz postrojenja Ilva u Tarantu - gradovi klasificirani kao visoki rizik za okoliš su Taranto, Crispiano, Massafra, Montemesola i Statte - i oni nisu pokazali da su bili lično pogođeni situacijom na koju se žale.

2. Meritum: kršenje člana 8 koji se odnosi na podnosioce koji žive u pogođenim područjima

Sud je primijetio da su, od 1970-ih godina, naučne studije pokazale efekte zagađivanja emisijama iz tvornice Ilva u Tarantu na okoliš i javno zdravlje. Štaviše, nalazi tih izvještaja, od kojih su mnoga izdali državni i regionalni organi, nisu bili sporni među stranama. Između ostalih podataka, izvještaj SENTIERI (Nacionalna epidemiološka studija teritorije i naselja pod rizikom od zagađenja)  iz 2012. potvrdio je postojanje uzročne veze između izloženosti okoliša inhalacijskim kancerogenim tvarima koje proizvodi željezara Ilva i razvoja tumora u plućima i pleuri, te kardio-cirkulatornih patologija kod osoba koje žive u pogođenim područjima. Pored toga, studija iz 2016. godine pokazala je uzročnu vezu između izloženosti PM10 prašini i SO2 (sumpor dioksidu) iz industrijskih izvora, koji nastaju iz proizvodne aktivnosti željezare Ilva, i povećanog mortaliteta od prirodnih uzroka, tumora i bubrežnih i kardiovaskularnih bolesti u populaciji Taranta.

Sud je primijetio da, uprkos pokušajima državnih vlasti da izvrše dekontaminaciju dotičnog regiona, dosadašnji projekti nisu doveli do željenih rezultata. Mjere koje se preporučuju od 2012. godine nadalje u kontekstu „AIA“ (Integralna okolinska dozvola) kako bi se smanjio utjecaj fabrike na okoliš, na kraju nisu provedene; upravo taj neuspjeh bio je povod za vođenje postupka pred entitetima Evropske unije. Štaviše, rok za implementaciju plana zaštite okoliša koji je odobren 2014. godine odložen je do augusta 2023. godine. Postupak koji je provođen za postizanje utvrđenih ciljeva za čišćenje regiona je stoga bio izuzetno spor. U međuvremenu, Vlada je u više navrata intervenisala hitnim mjerama (takozvanim zakonskim odredbama „Salva-Ilva“) kako bi se garantiralo da će željezara nastaviti proizvodnju, uprkos nalazu relevantnih pravosudnih organa, na osnovu hemijskih i epidemioloških ekspertskih izveštaja, da postoje ozbiljni rizici po zdravlje i okoliš. Štaviše, dodijeljen je administrativni i krivični imunitet licima odgovornim da obezbijede poštovanje ekoloških zahteva, odnosno stečajnom upravniku i budućem kupcu kompanije (ArcelorMittal). Ova situacija je bila dodatno otežana neizvjesnošću koja je, s jedne strane, proistekla iz stanja finansijskog bankrota kompanije i, s druge strane, iz prava odobrenih budućem kupcu da odgodi operacije čišćenja unutar tvornice. Utvrđena je činjenica da je državno upravljanje ekološkim pitanjima koja se tiču ​​proizvodne aktivnosti fabrike Ilva u Tarantu trenutno bilo u zastoju.

Iz ovih razloga, Sud je smatrao da je postojanje stanja zagađenja okoliša ugrozilo zdravlje podnosilaca i cjelokupnog stanovništva koje živi u ugroženim područjima, koji su ostali, kako stvari stoje, uskraćeni za informacije o napretku operacija čišćenja dotične teritorije, posebno u pogledu vremenskog okvira za početak odgovarajućih aktivnosti. Stoga je napomenuo da državni organi vlasti nisu poduzeli sve potrebne mjere kako bi osigurali djelotvornu zaštitu prava podnosilaca na poštovanje njihovog privatnog života. Prema tome, nije bila uspostavljena pravična ravnoteža između, s jedne strane, interesa podnosilaca da ne budu podvrgnuti ozbiljnom zagađenju okoliša koje bi moglo da utiče na njihovo blagostanje i njihov privatni život, a s druge strane, interese društva u cjelini. Slijedi da je došlo do kršenja člana 8 Konvencije.

Član 13 (pravo na djelotvoran pravni lijek)

Sud je smatrao da podnosioci nisu imali na raspolaganju djelotvoran pravni lijek koji bi im omogućio da prema državnim organima vlasti podnesu svoje prigovore koji se odnose na činjenicu da je nemoguće provesti mjere kojima bi se osigurala dekontaminacija područja zahvaćenih toksičnim emisijama iz tvornice Ilva. Stoga je došlo do kršenja člana 13. Konvencije.

Član 46 (obavezujuća snaga i izvršenje presuda)

Sud je smatrao da nije potrebno primijeniti proceduru pilot-presude. S tim u vezi, ponovio je da je Vijeće ministara, postupajući u skladu s članom 46. Konvencije, trebalo ukazati talijanskoj vladi na mjere koje bi, u praktičnom smislu, trebalo poduzeti kako bi se osiguralo da se presuda Suda provede. U tom kontekstu, međutim, naglašeno je da je rad na čišćenju tvornice i regije pogođene zagađenjem okoliša bitan i hitan. Stoga, plan zaštite okoliša koji su odobrili državni organi vlasti, a koji je ukazao na potrebne mjere i akcije za obezbjeđivanje zaštite okoliša i zdravlja stanovništva, treba provesti što je prije moguće.

Član 41 (pravična naknada)

Sud je smatrao da je utvrđivanje povrede samo po sebi dovoljno pravično zadovoljenje na ime nematerijalne štete i da Italija treba da plati 5.000 eura (EUR) na ime troškova i izdataka u svakoj prijavi.

Presuda je dostupna samo na Francuskom jeziku.

Evropski sud za ljudska prava osnovan je u Strazburu od strane država članica Vijeća Evrope
1959. godine da bi se bavio navodnim kršenjima Evropske konvencije o ljudskim pravima iz 1950. godine.


Zeničani, jeste li za kompromis ili niste? 24.1.2019

FilterNeformalna grupa građana Zenice zakazale je protestno okupljanje pod nazivom "Građanski protesti BEZ Kompromisa Mittal Napolje pravo na život", u nedjelju, 27. januara 2019 u 12 sati na Trgu Alije Izetbegovića.

Organizatori protesta su (s punim pravom) nezadovoljni rezultatima naše borbe za ekološki održivu Zenicu, neradom pravosuđa i beskrajnim kašnjenjem i odlaganjem ekoloških projekata u ArcelorMittalu.

Eko forum NIJE organizator ovih protesta, ne slažemo se sa sloganom "bez kompromisa", jer smatramo da je moguće imati i industrijsku proizvodnju i zagađenje u prihvatljivom nivou, jer smo to vidjeli u drugim državama i to smo uvijek naglašavali.

S druge strane, bilo koju građansku incijativu koja ukazuje na probleme, koja kritikuje nerad organa vlasti i neodgovorno ponašanje kapitala treba podržati. Ovi protesti neće otjerati investitore, ali mogu pokazati da nam je još uvijek stalo i da ne odustajemo od borbe da postignemo moguće - život dostojan čovjeka u XXI vijeku.

Tužilaštva su nedavno utvrdila da niko nije kriv za zagađenje Zenice, katastar zagađivača još uvijek ne postoji, iako je kanton izdvojio značajna sredstva za njegovo uspostavljanje, ali je vođenje tog projekta povjerio nezaobilaznim "ekspertima" koji su više puta pokazali da im je draži Mittalov novac nego naše i njihovo vlastito zdravlje.

Pitamo ArcelorMittal da li bi pristao na ovakav kompromis: na tržištu se nedavno pojavio uređaj pod nazivom "Xiaomi MI pročišćivač zraka" koji košta oko 600 KM, a može da prečisti zrak površine prosječnog stana (35-60 m2). Ako je kompaniji ArcelorMittal preskupo da instalira filtere na svoja postrojenja, neka svim domaćinstvima koja ne lože ugalj kupe po jedan ovakav uređaj, da barem u kućama i stanovima dišemo normalan zrak. Za javne prostore neka se pobrine vlast koja nema petlje suprostaviti se velikim zagađivačima. Kako je izgovor za zagađenje uvijek da "nije kriva industrija nego kućna ložišta", a često se čuje i laž da u Zenici ima oko 30.000 kućnih ložišta na ugalj, ta investicija ne bi bila ni desetak miliona KM. Tako ćemo saznati i koliko zaista ima kućnih ložišta na ugalj.

Pedesetak kilometara sjeverno od Zenice postoji i fabrika filtera koja razvija i uskoro će u ponudi imati i ovakve proizvode, tako bismo mogli jačati i domaću privredu.

Ukoliko se na proteste zakazane u nedjelju odazove premalo građana, predlažemo i drugi kompromis - neka novac koji već godinama obećava da će uložiiti u ugradnju filtera, ArcelorMittal uloži da nama kojima smeta zagađenje obezbijedi preseljenje u druge gradove. I vuk sit i ovce na broju.


Nema krivične odgovornosti za zagađenje u Zenici 11.1.2019

Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo donijelo je danas, nakon 3 godine i 4 mjeseca istražnih radnji, Naredbu o neprovođenju istrage protiv Đurić Branke, bivše ministrice Federalnog ministarstva okoliša i Turizma; i Tirak Ibrahima, direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove, kao službenih osoba u FBiH, za krivično djelo Nesavjestan rad u službi iz člana 387., stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ-a FBiH u vezi sa članovima 40., 66. i 67. Zakona o zaštiti okoliša FBiH, odnosno u vezi sa članovima 20. i 21. Zakona o inspekcijama FBiH i članovima 90. i 92. Zakona o zaštiti okoliša FBiH.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo tvrdi da prijavljeno djelo nije krivično djelo, da su prijavljeni "ulagali napore na poboljšanju situacije i iznalaženju najboljeg rješenja, imajući u vidu da je riječ o kompleksnom problemu, pa se ne može izvući zaključak da se radi o umišljajnom postupanju".

Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona je u svojoj ranijoj odluci o neprovođenju istrage protiv kompanije ArcelorMittal Zenica utvrdilo da "ne postoje egzaktni pokazatelji koji bi potvrdili u kojem obimu ArcelorMittal doprinosi ukupnom zagađenju okoliša".

Znači da industrija nije kriva, vlast nije kriva, krivi smo mi, što smo se bunili, i što vjerujemo više svojim očima nego bajkama o zelenim gradovima, memorandumima i komisijama.

Ostrava

 


Demant demanta "neistinitih" navoda Eko foruma Zenica 14.12.2018

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica je na svojoj web stranici objavio Demant navodne neistine iz našeg teksta objavljenog u povodu desetogodišnjice rada Eko foruma, odnosno zasluga za koje smo im dodijelili "nezahvalnicu" za "skrivanje podataka o zdravlju stanovništva i o efektima zagađenja na zdravlje, izbjegavanje odgovornosti i nesebičnu podršku zagađivačima".

Institut, koji sa svojih 112 zaposlenih građane ZDK košta svake godine oko 4 miliona KM, zahtijeva od Eko foruma (sa 0 zaposlenih i godišnjim budžetom od 6.500 KM), da uklonimo "neistinite navode" ili da objavimo njihova opravdanja u istoj rubrici vijesti.

Taj zahtjev je začinjen nizom optužbi da smo u "preuranjenoj rođendanskoj euforiji", da imamo "neiskrene namjere", "neznanje", "odsustvo želje za dobijanjem ili posjedovanjem istinitih lako provjerljivih informacija", da "talasamo medijski balon", da širimo "paušalna iskrivljena shvatanja", da smo "hronično neuvezani", da imamo "zle namjere", "lične animozitete", da iznosimo "paušalne i uopćene ocjene", da "napadamo sve i svakog po svaku cijenu", da tražimo "simpatije određenih političkih i društvenih krugova, međunarodnih organizacija i sponzorskih kanala", da se bavimo "dnevno-političkim razračunavanjima". Impresionirani smo trudom uloženim za nabrajanje svih ovih uvreda, a žalosni što barem dio tolikog truda nije uložen u ispunjavanje osnovnog zadatka Instituta – onih 50 djelatnosti upisanih u sudski registar.

Ono što smo od Instituta tokom svih ovih 10 godina tražili, još uvijek nismo dobili, a to je detaljna analiza zdravlja stanovništva, efekata povećanog zagađenja, te traženje korelacije između uzroka i posljedica, ali ne u vidu uopštenog skupa brojčanih podataka, nego u vidu informacije na osnovu koje se mogu poduzimati adekvatne mjere. Niko ne zna da li ima više oboljelih i umrlih u područjima s povećanim zagađenjem, nego imamo samo zbirni podatak po općinama kantona. Upravo taj nedostatak, prisutan u brojnim publikacijama, saopćenjima, objavama, brošurama, lecima, glavni je razlog našeg nezadovoljstva rezultatima rada Instituta.

Već 4 godine vas molimo da pokrenete projekat "Analize genotoksikološkog opterećenja stanovništva izloženog mutagenima u životnoj sredini primjenom citogenetičkih testova: analiza hromosomskih aberacija, citokineza-blok mikronukleus citom test, bukalni mikronukleus citom test, Allium test", obezbijedili smo vam laboratorijske resurse u Pragu i u Sarajevu, kontakte sa ekspertima iz Češke i SAD, rezultate sličnih projekata koje samo treba prepisati i provesti u Zenici, da bismo imali odgovor na pitanje koje nam svi postavljaju: "Imate li podatke o broju oboljelih i o utjecaju zagađenja na zdravlje stanovništva?". Sve dok nemamo taj odgovor, Institut nije ispunio svoj zadatak i ne možemo reći da to nije podrška zagađivačima. U prilogu imate prezentaciju prof.dr. Radima Šrama o utjecaju zagađenja na zdravlje, da vidite kako to treba da izgleda.

U Strategiji razvoja zdravstva ZDK 2016-2025, koju je napisao i predložio Institut, a usvojila Skupština ZDK u oktobru 2015, s visokim stepenom prioriteta planirana je "Izrada studija uticaja polutanata na ljudsko zdravlje", koja je trebala biti završena 2017. godine. Uz Strategiju, Skupština je donijela i obavezujući zaključak da se "Zadužuje Institut za zdravlje i sigurnost hrane ZDK da u 2016. godini uradi projektni zadatak o istraživanju utjecaja zagađenja okoliša na zdravstveno stanje stanovništva ZDK.". Tačno je da su uposlenici Instituta najavljivali da će ta studija biti objavljena krajem 2018, ali studija dolazi sa godinu dana zakašnjenja, a za godinu dana neodređeni broj Zeničana umre ili oboli zbog posljedica zagađenja okoliša (kako još nema te studije, ne zna se ni koliki je taj broj).

U kantonalnom ekološkom akcionom planu (KEAP) za period 2017-2025, u čijoj su izradi učestvovali i kadrovi Instituta, predviđen je niz aktivnosti u okviru operativnog cilja 1.5 (Jačanje sistema javnog zdravstva): jačanje sistema jedinstvenog nadzora, prijavljivanja i praćenja određenih bolesti vezanih za stanje kvalitete okoliša, povezivanje informacionih sistema javnog zdravstva sa okolišnim informacionim sistemima u ZDK i FBiH, te multidisciplinarna istraživanja o uticaju rizikofaktora okoliša na pojavu i učestalost bolesti koje su uzrokovane utjecajima zagađenog okoliša. Za njihovu realizaciju zadužen je Institut, ali rezultate tih aktivnosti još niko nije vidio.

Kao što smo to već najavili, spremni smo sve "nezahvalnice" pretvoriti u zahvalnice, onog trenutka kad budemo imali upotrebljiv rezultat rada Instituta za zdravlje i sigurnost hrane, ali i preostalih 7 dobitnika "nezahvalnica". Možda se to desi već 19.12.2018, kad je najavljen okrugli sto i prezentacija "Istraživanja utjecaja zagađenja na mortalitet na teritoriji ZDK i Zenica za posljednjih 20 godina".

Strategija

 


Deset godina borbe za ekološki održivu Zenicu 11.12.2018

Prije tačno 10 godina, 11.12.2008, grupa od 30 građana Zenice osnovala je "Eko forum Zenica", kao nestranačko, nevladino, neprofitno udruženje koje se od svog osnivanja do danas u kontinuitetu bori za ekološku pravdu i održivu Zenicu u skladu s međunarodnim ekološkim standardima.

Osnivačka skupštinaNa Osnivačkoj skupštini izabran je prvi upravni odbor u kojem su bili: Harun Drljević, Fahrudin Duran, Sanja Stević, Hamdija Beganović, Milan Rimac, Muhamed Islambegović i Edina Kapidžić. U nadzorni odbor izabrani su: Meliha Branković, Maja Lipotak, Nedžad Ejubović, Zlatan Arnautović i Saida Berbić. Za predsjednika udruženja tada je izabran Hasan Kreho. Od osnivanja do danas, rukovodstvo Eko foruma se mijenjalo nekoliko puta, nekoliko članova nažalost više nije među živima (Zlatan Arnautović i Belma Bulić-Ferhatović), a danas funkciju predsjednika i potpredsjednika obavljaju Zlatan Alibegović i Edita Šišić.

Eko forum je tokom deset godina svog djelovanja i rada postao nezaobilazan faktor u svakoj priči o zaštiti okoliša, ne samo u Zenici, nego u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i van granica naše zemlje. O aktivnostima Eko foruma izvještavali su svi lokalni i nacionalni, ali i brojni međunarodni mediji iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Danske, Velike Britanije, Češke, Francuske, Italije, Holandije, Švedske, Indije,...

Eko forum je provodio Aarhušku konvenciju i ne znajući da je BiH ratifikovala, jer smo osjećali da je pristup pravdi i učešće javnosti u odlučivanju o okolišu prirodna stvar. Organizovali smo proteste, sastanke, konferencije, radionice, okrugle stolove. Vršili smo stalni pritisak na organe vlasti da počnu raditi svoj posao, da zaštite okoliš i zdravlje građana. Pokrenuli smo prve sudske procese za zaštitu okoliša u BiH, skupljali smo dokaze protiv zagađivača i njihovih pomagača, dijelili smo informacije sa javnošću jer to vlast nije radila u dovoljnom nivou. Učestvovali smo u pisanju međunarodnih deklaracija i nezavisnih izvještaja o stanju okoliša Ujedinjenih Nacija i o provođenju Aarhuške konvencije u BiH. Obezbijedili smo naučne analize kao dokaz o nivou zagađenosti u Zenici. Ukazivali smo na probleme i nudili rješenja.

U saradnji s drugim organizacijama iz BiH i inostranstva učestvovali smo u raznim projektima, koji nekad i nisu bili vezani za naš primarni cilj: smanjenje industrijskog zagađenja zraka u Zenici, ali smo morali nekako preživjeti i platiti administrativne troškove za legalan rad udruženja, jer je finansijska podrška vlasti bila simbolično mala i neredovna.

Uspjeli smo promijeniti stavove nekoliko stranih ambasada u BiH i ubijediti ih da je problem zagađenja prvenstveno zraka, a zatim i vode i tla, koji su njihove zemlje davno riješile, u BiH još uvijek neriješen i zahtijeva hitno i sveobuhvatno djelovanje. Uspjeli smo promijeniti i dopuniti neke pravilnike i zakone, strategije i akcione planove, učestvovali smo u javnim raspravama, a jedina smo nevladina organizacija koja je učestvovala i u pisanju okolinskih dozvola.

Sve to nije bilo dovoljno da se problem zagađenja riješi, da javnost ima tačne podatke o zagađenju i zdravlju, da se nivoi koncentracija zagađujućih materija svedu u zakonom dozvoljene okvire, ali mi ne odustajemo, nego ćemo i dalje nastaviti našu borbu za ekološki održivu Zenicu, jer je to moguće. Uvjerili smo se vlastitim očima da ima industrije koja zapošljava a ne zagađuje, da ima tehnologija koje omogućuju proizvodnju sa daleko manje zagađenja nego što je to kod nas i da ima organa vlasti koje zaista rade svoj posao umjesto da traže izgovore za nerad. Samo zato nastavljamo dalje i ne odustajemo od ukazivanja na probleme i od traženja rješenja.

U povodu 10 godina od osnivanja, Eko forum Zenica dodijelio je ZAHVALNICE najzaslužnijim pojedincima i organizacijama koji su do sada podržavali Eko forum u našoj borbi za istinu i pravdu a protiv zagađenja i korupcije:
  • Islambegović Muhamedu za aktivizam, nesebičnu stručnu pomoć, znanje, informacije i podršku
  • dr.sc. Lemeš Samiru za aktivizam, uloženi trud, upornost i nepokolebljivost
  • Gordani Ristović-Muslija, Ahmetkadić Jazidu, Habeš Saneli, Džonlić Adnanu za objektivno i profesionalno medijsko izvještavanje
  • Centru za ekologiju i energiju Tuzla i Centru za životnu sredinu Banja Luka za dugogodišnju saradnju, partnerstvo u projektima i podršku

Zahvalnica

U povodu 10 godina od osnivanja, Eko forum Zenica odlučio je pripremiti i "NEZAHVALNICE" institucijama koje nažalost nisu ispunile svoj zadatak i koje su najzaslužnije za nepostizanje ciljeva koje smo sebi postavili prije 10 godina. NEZAHVALNICE će ostati u prostorijama Eko foruma kao upozorenje da dobitnici počnu raditi svoj posao, kad ćemo biti spremni da ih pretvorimo u zahvalnice. NEZAHVALNICE su pripremljene:
  • Federalnom ministarstvu okoliša i turizma za dosljedno neprovođenje zakona FBiH, Aarhuške konvencije, izbjegavanje odgovornosti i nesebičnu podršku zagađivačima
  • Kantonalnom tužilaštvu ZDK za zatvaranje očiju pred umišljajem, neprimjerene izgovore, izbjegavanje odgovornosti i nesebičnu podršku zagađivačima
  • Federalnoj upravi za inspekcijske poslove za dosljedno neprovođenje zakona FBiH, simbolično male kazne za zagađenje, izbjegavanje odgovornosti i nesebičnu podršku zagađivačima
  • Institutu za zdravlje i sigurnost hrane ZDK za skrivanje podataka o zdravlju stanovništva i o efektima zagađenja na zdravlje, izbjegavanje odgovornosti i nesebičnu podršku zagađivačima
  • Kantonalnom sudu u Sarajevu za odugovlačenje sudskih postupaka, nedonošenje odluka o kršenju zakona, izbjegavanje odgovornosti i nesebičnu podršku zagađivačima
  • Gradskom vijeću grada Zenice za ignorisanje problema zagađenja, neprovođenje vlastitih odluka, izbjegavanje odgovornosti i nesebičnu podršku zagađivačima
  • Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša ZDK za ignorisanje problema zagađenja, neprovođenje vlastitih odluka, izbjegavanje odgovornosti i nesebičnu podršku zagađivačima
  • Univerzitetu u Zenici za lažiranje podataka o zagađenju, "naučna" opravdanja u korist zagađivača, kašnjenje u uspostavljanju Centra za okoliš i registra zagađenja u ZDK

Nezahvalnica

Ovim putem pozivamo sve građane Zenice da nam se pridruže, da posjete našu web stranicu i naše prostorije na Meokušnicama, da se učlane i da učestvuju u našim aktivnostima.


S ovakvim regulacionim planovima Zenica nikad neće postati "Zeleni grad"! 6.12.2018

Gradsko vijeće Zenice usvojilo je Nacrte regulacionih planova "Odmut, Jalija i Talića brdo", "Trg rudara" i "Privredno-poslovna zona Zenica-Sjever" i uputilo ih u javnu raspravu u trajanju od 10 dana.

Odlična je ideja da se neiskorišteno zemljište na sjeveru grada pretvori u poslovnu zonu i tako privuče investicije, ali nacrti planova za dvije gradske zone su ponudili loša urbanistička rješenja i ne bi smjeli biti usvojeni u ovakvom obliku.

Ni procedura donošenja ovih planova nije bila zakonita, jer grad Zenica nema usvojen ni Prostorni plan, ni Urbanistički plan, koji se moraju usvojiti PRIJE regulacionih planova, kako to propisuje Zakon o prostornom uređenju i građenju ZDK (01/14).

Nacrti ovih regulacionih planova predviđaju rušenje stambenih objekata i velikog broja garaža koji su u privatnom vlasništvu, te eliminisanje zelenih površina i rušenje drveća, sve kako bi se povećao broj parking mjesta za motorna vozila. Umjesto 100 garaža napravilo bi se 160 parking mjesta, ali se ne zna ko će biti vlasnik tih parking mjesta, ko će otkupiti garaže od sadašnjih vlasnika i po kojoj cijeni?

Usmenom obećanju autora ovih planova, koje smo čuli na sjednici vijeća, da će "maksimalno sačuvati postojeće drveće" ne vjerujemo, jer smo takva obećanja čuli i kad se pravio GGM, pa smo ostali bez stotina stabala koja su bila pluća grada.

Izgradnja novih stambeno-poslovnih objekata, koji bi dodatno smanjili zelene površine i povećali potrebe za novim parking prostorom u ovom dijelu grada je neprihvatljiva. Za planiranu izgradnju novih podzemnih garaža ne zna se ko će ih graditi i predloženo je da se "sadašnji vlasnici udruže, sruše svoje objekte i naprave nove ili da ih prodaju investitorima". Već smo svjedočili kako se novi investitori bahato ponašaju prema komšijama, grade nove objekte na metar udaljenosti od postojećih, ne traže ničiju saglasnost, a slušamo obećanja kako nove zgrade "ne smiju biti bliže od 2/3 visine od susjednih objekata".

Eko forum zahtijeva od gradskih vjećnika da prijedloge regulacionih planova "Odmut, Jalija i Talića brdo" i "Trg rudara", kao i nedavno usvojeni regulacioni plan "Meokušnice", vrate njihovim autorima, da se prvo usvoje Prostorni i Urbanistički plan grada u skladu sa zakonom, a tek onda pristupe izradi regulacionih planova. Prostorni plan bi trebao predložiti barem izmještanje kasarne Bilmišće i Kazneno-popravnog doma, jer su to loše iskorišteni prostori kojima nije mjesto u centru grada, umjesto da se u već pretrpanim gradskim površinama planiraju nove zgrade i betonske površine.

Molimo vas da prilikom izrade tih planova ne ispunjavate želje građevinskog lobija, koji želi betonirati svaki pedalj ovog grada, nego pođite primjerom Atene, Melbourna, Milana, Seoula i New Yorka, koji planiraju sadnju ogromnog broja drveća i parkova kako bi se zaštitili od klimatskih promjena, zagađenja, poplava i buke. Talijanski grad Milano planira sadnju 3 miliona stabala do 2030 kako bi smanjio zagađenje zraka. Samo 2015. godine u New Yorku je zasađen milion novih stabala. Zenica još nije nadoknadila ni broj stabala posječenih zbog izgradnje GGM-a, a već gradi i planira nove betonske građevine.

Poštovani gradski vijećnici, ne dopustite da Zenica status zelenog grada dobije po boji prekrivača za tabute i vijenaca za žrtve zagađenja, nego po urbanističkom planiranju koje ide ukorak sa pozitivnim svjetskim trendovima, naučnim dostignućima i koje je u skladu sa zakonom. Pozivamo urbaniste koji vole ovaj grad da udruže svoja znanja i iskustva, da zanemare sujete i interese pojedinaca, kako bismo ovaj grad učinili ugodnijim za život.

Građane pozivamo da učestvuju u zakazanim javnim raspravama, kako bi svojim glasom ubijedili gradske vijećnike da donesu ispravnu odluku.
Javna rasprava o Nacrtu Regulacionog plana „Trg rudara“ održaće se:
- dana 07.12.2018.godineu 18,00 sati u prostorijama MZ „Brist“.
Javna rasprava o Nacrtu Regulacionog plana „Odmut, Jalija i Talića brdo“ održaće se:
- dana 10.12.2018.godine u 18,00 sati u prostorijama MZ „Sejmen“ za MZ „Sejmen“ i MZ „Jalija“,
- dana 11.12.2018.godine u 18,00 sati u prostorijama MZ „Londža“ za MZ „Odmut“ i MZ „Londža“.




Zagađenje zraka: Vlade i gradovi moraju učiniti više, složni su učesnici međunarodne konferencije u Ostravi 28.11.2018

OSTRAVA - Četvorodnevna međunarodna konferencija "Borba protiv zagađenja zraka u industrijskim gradovima Evrope" u organizaciji Udruženja Arnika iz Češke Republike, održana je u Ostravi. Deklaracija usvojena na ovoj konferenciji apeluje na međunarodne organizacije, vlade i javne institucije Evrope i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza da preduzmu aktivnosti u rješavanju problema zagađenja zraka, jednog od velikih egzistencijalnih izazova čovječanstva koji svake godine ubija 4,5 miliona ljudi.

Ostrava

Konferencija u Ostravi ugostila je ekologe, političare, medicinske stručnjake, državne službenike, pravnike i aktiviste iz Armenije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Češke Republike, Italije, Kazahstana, Poljske i Ukrajine.

"Mi, učesnici međunarodne konferencije (...), prepoznajemo kolika je važnost zagađenja zraka u našem regionu za životnu sredinu i za ljudsko zdravlje, kako sadašnjih, tako i budućih generacija", navodi se u dokumentu koji je formulirao suštinske uslove za poboljšanje situacije širom regiona (1).

"U mnogim zemljama, građani ne dobiju prave informacije o stanju okoliša. Često mjerenja nivoa zagađenja nisu pouzdana", objašnjava Martin Skalský, predsjednik udruženja Arnika, organizatora konferencije. "Problem predstavljaju i praktična primjena zakona, korupcija, nefunkcionalna državna administracija, nedostatak interesovanja političara ili preveliki utjecaj industrije. Arnika želi podijeliti iskustva, kroz koja je Češka prošla kroz protekle tri decenije, sa građanskim aktivistima iz zemalja u kojima je situacija višetsruko složenija. Granice država nisu prepreka zagađenju. "Rješenje globalnih ekoloških problema nije moguće bez međunarodne saradnje", dodao je Skalský.

Deklaracija iz Ostrave naglašava ključne probleme i poziva vlade da ih rješavaju: pouzdani sistemi za mjerenje kvaliteta zraka, javna dostupnost tih podataka, primjena EU standarda za smanjenje zagađenja, učešće javnosti u donošenju odluka i provođenje zakona. Ne bi trebalo javnim sredstvima finansirati ekološki štetne industrije. Ovaj dokument također poziva da se izbjegava korištenje dvostrukih standarda multinacionalnih korporacija u različitim dijelovima svijeta, kao što to radi čelični gigant ArcelorMittal, koji djeluje u šest od osam zemalja koje su učestvovale na konferenciji. (2)

Ovaj dokument apeluje i na organizacije i na same građane regiona. "Pozivamo organizacije civilnog društva da obrate pažnju na temu zagađenja zraka, da primjenjuju pravo na pristup informacijama i na učešće javnosti u donošenju odluka koje se tiču okoliša", zaključuje Tamara Kharchylava, pravnica iz NVO Ecoaction iz Kijeva. Učesnici su izrazili i zabrinutost zbog sve većeg broja uznemiravanja ekoloških aktivista.

Zanemarene zemlje?

Član gradskog vijeća Mariupola iz Ukrajine Maksim Borodin podsjeća da "uprkos tome što dolazimo iz različitih gradova, regija i zemalja, imamo mnogo zajedničkog u vezi sa zagađenjem zraka". (3)

Kako su prezentacije i debate na konferenciji pokazale, multinacionalne korporacije često primjenjuju dvostruke standarde u različitim zemljama,  zloupotrebljavajući tako slabe ekološke standarde u zemljama koje nisu članice EU.

"Ne postoje drugorazredne države, narodi ili ljudi", izjavio je Samir Lemeš, bosanskohercegovački zaštitnik okoliša. "Svi treba da imamo ista prava, a jedno od njih je pravo da dišemo zdrav i netoksičan zrak", dodaje predsjednik upravnog odbora udruženja Eko Forum Zenica.

Priče koje su se mogle čuti u Ostravi

Među ostalim, na ovom međunarodnom sastanku održana je prezentacija iz sjeverne Armenije, gdje fabrika ispušta dim na srednjovekovne manastire koji su pod zaštitom UNESCO-a. Stanovnici Karagande iz Kazahstana, i ove godine bili su svjedoci crnog snijega u okolini željezare ArcelorMittal Temirtau. Učesnici iz Ukrajine opisali su život u sjeni jedne od najprljavijih željezara u Evropi koja se nalazi u industrijskim gradovima u istočnom dijelu zemlje.

Učesnici su podijelili i uspješne primjere kampanja u u Italiji, Poljskoj i Češkoj, gdje je pritisak civilnog društva omogućio značajno unapređenje životne sredine, zajedno sa aktivnim pristupom organa vlasti i strogim zahtjevima Evropske Unije. Iako je region Ostrava i dalje jedan od najzagađenijih u EU, emisije iz lokalnih metalurških postrojenja su prepolovljene zahvaljujući zahtjevima građana. (4)

"Ovdje su ključni aktivan pristup i širi interes građana za javne poslove, ali nam je trebala podrška javnosti kako bismo im mogli pomoći", objašnjava Dimitriy Kalmykov, direktor organizacije Karaganda EcoMuseum iz Kazahstana. Nažalost, u mnogim gradovima, građani nisu svjesni opasnosti po zdravlje koje lebde nad njihovim glavama.

Ostrava

(1) Pročitajte puni tekst Deklaracije iz Ostrave o industrijskom zagađenju zraka ovdje:

(2) Ključni zahtjevi Deklaracije iz Ostrave su:
  • obezbijediti pouzdane sisteme za mjerenje kvaliteta zraka;
  • omogućiti javni pristup podacima o zagađenju zraka;
  • implementacija EU standarda za smanjenje emisija;
  • stvoriti prostor za učešće javnosti u donošenju odluka;
  • funkcionalna kontrola države nad poštovanjem zakona;
  • potpuno zaustaviti javno finansiranje ekološki štetnih investicija;
  • izbjeći korištenje dvostrukih standarda od strane multinacionalnih korporacija u različitim zemljama

(3) Zamjenik gradskog vijeća Mariupol Maksim Borodin nedavno je na ukrajinskoj TV emisiji osvojio milion hryvnija (31.750 EUR) za stanicu za monitoring zagađenosti zraka. Pročitajte više ovdje:
https://english.arnika.org/press-releases/borodin-winning-novi-lideri

(4) Prezentacije sa konferencije dostupne su ovdje:
https://english.arnika.org/events/conference-fighting-air-pollution#presentations

FOTOGALERIJA Konferencije u Ostravi dostupna je ovdje:
- https://english.arnika.org/photogallery/ostrava-2018-photos
- https://english.arnika.org/photogallery/ostrava-conference-sees-trinec-steel-works

Ostrava
Ostrava


Nije sve u novcu 18.9.2018

Na zahtjev Eko foruma, Fond za zaštitu okoliša FBiH dostavio je podatke o naknadama za zagađenje zraka, koju su obavezni plaćati svi veliki zagađivači. Ta obaveza je uvedena 2011. godine, da bi se u praksi realizirao princip "zagađivač plaća" iz Zakona o zaštiti okoliša FBiH.

Naknada je uvedena prvenstveno kako bi se zagađivači stimulisali da ulažu u smanjenje emisija iz svojih postrojenja, jer, što manje SO2, NO2 i prašine izbace u zrak, to plate manju naknadu. Kako su koksare specifična postrojenja koja imaju ogromne fugitivne emisije (sve ono što izlazi mimo dimnjaka i nemoguće je izmjeriti), za ta postrojenja uvedena je i dodatna naknada koja se obračunava po toni proizvedenog koksa.

Tražili smo i dobili podatke za 4 velika zagađivača, od kojih se tri nalaze u Zeničko-dobojskom kantonu, a jedan u Tuzlanskom kantonu. Zanimljivo je da neka postrojenja (Cementara i termoelektrana Kakanj) naknadu plaćaju uglavnom na vrijeme dok neka (Gikil, ArcelorMittal) kasne i po 3 godine, jer sudskim putem pokušavaju odgoditi ili jednostavno izbjegavaju plaćanje.

U postupku izdavanja obnovljene okolinske dozvole za ArcelorMittal Zenica, utvrđeno je kako sistemi za mjerenje emisija na koksari i aglomeraciji, na osnovu čijih podataka se i obračunavaju naknade, nisu bili postavljeni ispravno, te je dat rok od 6 mjeseci da se izvrši premještanje tih uređaja. Do danas, skoro 18 mjeseci od izdavanja obnovljene dozvole, ti sistemi još uvijek nisu premješteni, ne daju validne podatke i ne znamo kako će se obračunati naknada za 2018. godinu. ArcelorMittal tako smanjuje iznos naknade lažiranjem podataka o emisijama, umjesto da investira u filtere koji bi stvarno smanjili te emisije.

Koksara Gikil Lukavac još uvijek je dužna skoro pola miliona KM naknada (do sad su platili samo 1,1 milion KM). Sad je jasno zašto su tužilaštvo i federalno ministarstvo poduzeli akcije protiv te firme. Očito je da je organima vlasti samo bitan novac, a zdravlje građana može čekati.

Naknade

Gikil Lukavac još nije poslao izvještaj o emisijama za 2017. godinu, a naknada za ArcelorMittal Zenica za 2017. godinu je obračunata samo po proizvodnji koksa, ali još nije obračunata naknada za izmjerene emisije jer nije bilo mjerenja na koksari i aglomeraciji. Naknade

Naknade

Broj dana se računa od dana kad je po propisima FBiH zagađivač dužan uplatiti naknadu (31.7. naredne godine). Neka kašnjenja su nastala krivicom Fonda i/ili Ministarstva jer su kasnili sa obračunom, a neka zbog sudskih sporova ili izbjegavanja plaćanja.



Hoće li nas nova toplana spasiti od zagađenja? 11.9.2018

Studija o procjeni uticaja na okoliš buduće toplane nije ispunila svoju osnovnu funkciju - da procijeni koliki će biti utjecaj ovog postrojenja na okoliš, iz razloga što je još uvijek nepoznat udio pojedinih izvora zagađenja na zenički zrak, jer registar zagađenja ZDK još uvijek ne postoji, iako je ZDK izdvojio značajna namjenska sredstva za njegovu izradu. Zanimljivo je da je na čelu tima za izradu registra isti "ekspert" koji je voditelj tima za izradu ove Studije.

Najbitniji nedostatak je da u prijedlogu monitoring plana nisu predviđena mjerenja kancerogenih organskih jedinjenja (BTX i PAH u prašini, odnosno nesagorjelim česticama katrana iz koksnog plina), te namjera da se tehnološki otpad odlaže na industrijsku deponiju u Rača, koja NEMA okolinsku dozvolu.

Ukoliko bi investitor, autori Studije i Federalno ministarstvo popravili ove nedostatke, postoji mogućnost da se smanji nivo zagađenja. Međutim, prema dosadašnjem iskustvu, male su šanse da se to zaista i desi. Zato je važno da što više građana učestvuje u javnoj raspravi i tako prisili investitora da uvaži ove primjedbe.

Za 24. septembar 2018 u 11 sati zakazana je javna rasprava u postupku izdavanja okolinske dozvole za novu toplanu koju zajednički namjeravaju graditi ArcelorMittal Zenica, grad Zenica i partneri iz Finske.

Uspjeli smo doći do kompletne dokumentacije, kako bi se javnost na vrijeme mogla pripremiti za tu javnu raspravu. U prilogu možete pročitati dokumentaciju i naš osvrt na njen sadržaj.

U Studiji, čiji autori su zenički eksperti angažovani u mostarskoj firmi, tvrdi se da će izgradnja novog energetskog objekta imati "višestruke pozitvne efekte na poboljšanje kvaliteta zraka".

Za potrebe ove Studije, vršena su mjerenja zagađenja zraka mobilnom monitoring stanicom od 6. februara do 7. marta 2018. godine (29 dana), kad je evidentirano 10 dana sa koncentracijama SO2 iznad dozvoljene granice. Nisu vršena mjerenja koncentracija benzena niti PAH (benzo-a-pirena) u prašini, iako su to najopasniji, kancerogeni sastojci koksnog plina, koji će se koristiti kao gorivo u novoj toplani.

Autori Studije se na strani 113 žale i da "Tokom provođenja postupka procjene uticaja na okoliš konsultant nije dobio nikakve komentare, mišljenja i sugestije od strane relevantnih institucija, građana, zainteresirane javnosti, lokalne zajednice, kao niti od Federalnog ministarstva okoliša i turizma.". Nejasno je kako su očekivali takve komentare kad niko nije ni znao da se Studija radi niti ko je radi.

U Studiji stoji da je predviđen "mokri tehnički sistem za prečišćavanje otpadnih dimnih plinova koji će se produkovati prilikom sagorijevanja koksnog i visokopećnog plina sa visokim stepenom efikasnosti, što do sada nije primjenjivano na drugim postrojenjima u kojima sagorijeva koksni plin". Nejasno je kako se garantuje da će takav sistem smanjiti emisije, kad se do sada nije primjenjivao? Znači li to da ArcelorMittal neće izdvajati H2S iz koksnog plina?

Otpadne vode od prečišćavanja otpadnih dimnih plinova će se ispuštati u glavni kolektor bez tretiranja ili će se možda samo korigovati Ph vrijednost. U Studiji se tvrdi da to ne predstavlja opasnost po okoliš, ali ta tvrdnja nije ničim potkrijepljena.

U Studiji također stoji i da će "garantirane emisije onečišćujućih tvari u zrak biti u skladu sa EU normama", ali ni ta tvrdnja nije ničim potkrijepljena, niti su u parametrima koje navodno garantuje isporučilac opreme spomenuti kancerogena organska jedinjenja. Isporučilac garantuje samo za emisije SO2, NOx, CO i prašine.

U Studiji su navedeni i pogrešni podaci o emisijama SO2 iz postojeće toplane na ugalj, koji su preuzeti iz izvještaja o monitoringu, za koje je ranije utvrđeno da ne odgovaraju stvarnom stanju i koji su predmet upravnog spora pred kantonalnim sudom u Sarajevu. Dokazano je da su prikazane emisije nerealne, ali se ovdje prikazuju kao relevatan podatak za poređenje sadašnjeg i budućeg stanja zagađenja.

Sadržaj zagađujućih materija u dimnim plinovima nakon spaljivanja koksnog plina je preuzet iz BAT dokumenata 2013, a poznato je da postrojenja ArcelorMittal ne rade u skladu s BAT preporukama, nego su prilikom izdavanja okolinske dozvole tražili da se granične vrijednosti prilagode njihovim zahtjevima, pravdajući to starošću pogona koje koriste.

Kako se tvrdi u Studiji, neće se povećavati količine koksnog plina koje se spaljuju, jer se kompletan koksni plin sad već koristi za tehnološke potrebe fabrike. Upravo iz tog razloga, bilo je moguće izmjeriti sadržaj BTX organskih polutanata u dimnim plinovima i sadržaja PAH u prašini, kako bi se mogle procijeniti očekivane količine tih materija u novom postrojenju. Investitor i autori Studije to ipak nisu uradili.

Nejasno je zašto se investitor odlučio za prečišćavanje dimnih plinova, umjesto da vrši odsumporavanje goriva (koksnog plina).

U mjerama u vezi rada u vanrednim uvjetima predviđeno je smanjenje potrošnje koksnog plina i njegova zamjena zemnim plinom. To tehnološko pitanje može postati ekonomsko pitanje, jer može utjecati na cijenu grijanja grada i o tome se mora voditi računa prilikom definisanja uslova preuzimanja toplotne energije za grijanje grada.

Nisu predviđena skladišta plinova, što je dobro u smislu rizika od eksplozije, ali je nepovoljno u smislu kontinuiteta usluge grijanja grada. Treba preispitati mogućnost izgradnje tih skladišta u skladu s propisima i sigurnosnim zahtjevima.

U prijedlogu monitoring plana nisu predviđena mjerenja kancerogenih organskih jedinjenja (BTX i PAH u prašini, odnosno nesagorjelim česticama katrana iz koksnog plina), iako se može očekivati da dimni plinovi sadrže i te polutante, jer koksni plin sadrži najmanje 20 do 30 grama BTX po kubnom metru. Ničim se ne garantuje potpuno spaljivanje kancerogenih organskih jedinjenja u postrojenju, niti ima predviđene kontrole isticanja sirovog koksnog plina iz cjevovoda od koksare do nove toplane. Okolinskom dozvolom iz 2017 (mjera 1.2.2) bilo je planirano da do augusta 2018. počne mjerenje imisija kancerogenih organskih polutanata u okruženju koksare, ali to nije urađeno.

U postrojenju će se spaljivati više plinova koji imaju različite granične vrijednosti emisija. Studija kaže da je operater obavezan izraditi tablicu mješavina plinova i dobijenih graničnih vrijednosti. Nije bilo razloga da se takva tablica ne pripremi već u ovoj Studiji, kako bi se mogla lakše upoređivati količina emisija s dozvoljenim vrijednostima.

Studija nije ispunila svoju osnovnu funkciju - da procijeni koliki će biti utjecaj ovog postrojenja na okoliš, iz razloga što je još uvijek nepoznat udio pojedinih izvora zagađenja na zenički zrak, jer registar zagađenja ZDK još uvijek ne postoji, iako je ZDK izdvojio značajna namjenska sredstva za njegovu izradu. Zanimljivo je da je na čelu tima za izradu registra isti "ekspert" koji je voditelj tima za izradu ove Studije.

 

Plan upravljanja otpadom predviđa da će se tehnološki otpad, koji se ne reciklira, odvoziti na industrijsku deponiju u cilju odlaganja i konačnog zbrinjavanja. Treba napomenuti da industrijska deponija Rača, koju koristi ArcelorMittal NEMA okolinsku dozvolu i da je nadležno ministarstvo tražilo od operatera da pokrene postupak izdavanja dozvole, ali to do danas nije urađeno.

Studija


Arhiva aktuelnosti >>
 
 
Aktuelnosti |  O nama |  Iz medija |  Monitoring |  Posljedice zagađenja |  Dokumenti |  Foto galerije |  Želite pomoći? |  Kontakti |  Linkovi |  Video

Udruženje građana Eko-forum Zenica, Meokušnice 9, 72000 Zenica, Bosna i Hercegovina, Tel. (+387 32) 40 50 50, e-mail: info@ekoforumzenica.ba