Čista Zenica Zagađena Zenica
   
 
Važniji brojevi telefona:
Eko policija
062 400 900
061 769 353
Operativni centar
Civilne zaštite
121
Federalna
inspekcija
033 226 644

Prema propisima Federacije BiH
ne smije biti više od 3 dana prekoračenja dnevnih prosjeka koncentracija SO2 od 125 µg/m3,
u toku cijele kalendarske godine
.

Na mjernom mjestu Tetovo utvrđeno je:
179 prekoračenja tokom 2011. godine
194 prekoračenja tokom 2012. godine
173 prekoračenja tokom 2013. godine
252 prekoračenja tokom 2014. godine
177 prekoračenja tokom 2015. godine
156 prekoračenja tokom 2016. godine
Reducing chemicals and contamination of drinking water sources in rural communities
Građani za Europu
Transition
GOG
 
 
 
Korisni linkovi
Grad Zenica - kvalitet zraka
Granične vrijednosti kvaliteta zraka
UNEP monitoring kvaliteta zraka u BiH
OpenAQ podaci o zagađenju zraka
Eko akcija - indeks kvaliteta zraka u Zenici
Web portal o okolišu u BiH i sudjelovanju javnosti u donošenju odluka
Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK
Ministarstvo okoliša i turizma FBiH
Federalna uprava za inspekcijske poslove
Federalni hidrometeorološki zavod
Arnika, Prag, Češka Republika
Više linkova...
Video
Još video materijala...
 
(Novo LICE Zenice: Zlatan Alispahić)
 
Aforizmi Bojana Bogdanovića:
 
Webmail
Kontaktirajte Webmastera
Federalna inspekcija za 6 mjeseci nije naplatila niti jednu kaznu, a mjere iz okolinske dozvole se ne provode (9.10.2017)
Istraživanje utjecaja zagađenja na zdravlje uz podršku američke ambasade (28.9.2017)
Dvije godine bez odluke o prihvatanju ili odbacivanju krivičnih prijava (15.9.2017)
O maltretiranju zeničkih aktivista za čist zrak u izvještaju o provođenju Arhuške konvencije u BiH (12.9.2017)
Podrška u Kruščici - nastavak sage o mini hidrocentralama (11.9.2017)
Izvještaj o implementaciji Arhuške konvencije u BiH pripremile samo NVO, jer vlast to nije bila u stanju (10.9.2017)
Mini i one malo veće hidrocentrale - čiji su interes? (8.9.2017)
Eko forum na novoj adresi (30.8.2017)
Nastavak projekta CARITASA iz Švicarske (25.8.2017)
Šta se dešava u pogonima ArcelorMittal Zenica? (13.7.2017)
Kako smanjiti potrošnju energije? (10.7.2017)
Podrška borbi protiv klimatskih promjena (28.6.2017)
Kolika je cijena zdravlja Zeničana? (15.6.2017)
Kritično zagađenje zraka u Bosni i Hercegovini: rezultat haotičnog izdavanja dozvola i niskih standarda (12.6.2017)
Prezentacija nove analize okolišne legislative i učešća javnosti u odlučivanju o okolišu (6.6.2017)
Zašto šute institucije i do kada će? (5.6.2017)
BiH najzagađenija u Europi - zvanično! (25.5.2017)
Energetsko siromaštvo - nastavak projekta (18.5.2017)
Tihi i savršeni ubica među nama! (8.5.2017)
Kako do podrške? (26.4.2017)
Stav Eko foruma o projektu izgradnje nove toplane u Zenici (21.4.2017)
Održana godišnja skupština - izabrano novo rukovodstvo Eko foruma (20.4.2017)
Imamo i energetsko siromaštvo, pored ostalih! (15.4.2017)
Poziv na godišnju skupštinu (6.4.2017)
Hoće li nova toplana biti ekološki prihvatljiva? (5.4.2017)
Treći pregled stanja okoliša za BiH Ekonomske komisije UN za Evropu (30.3.2017)
Energetska strategija BiH - 10 godina bez pomaka (29.3.2017)
Novi projekat iz oblasti energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije (23.3.2017)
Tematska sjednica Parlamenta FBiH (16.3.2017)
Projekat Ecosan - smanjenje hemikalija i onečišćenja izvora pitke vode u ruralnim zajednicama (8.3.2017)
Okrugli sto i prezentacija softvera za praćenje zagađenja zraka (16.2.2017)
Šta nedostaje u novoj okolinskoj dozvoli za postrojenja ArcelorMittal Zenica? (1.2.2017)
Sastanak bez poziva, bez dnevnog reda i bez materijala (12.1.2017)
Zagađenom zraku izloženo je cjelokupno stanovništvo, a naročito su ugrožene osjetljive grupe ljudi.Najosjetljivija su djeca predškolskog i školskog uzrasta, hronični bolesnici i stari ljudi. Obično govorimo o hroničnim efektima na zdravlje jer se radi o dužoj izloženosti, a ljudima koji imaju neko respiratorno oboljenje stanje se pogoršava kada su koncentracije zagađujućih materija povećane. Djelovanje ovih materija dovodi do promjene kvaliteta zraka i do porasta potencijalno negativnih uticaja na zdravlje, i to na više načina: zagađujuće materije prisutne u zraku spoljne sredine ne oštećuju u istoj mjeri sva tkiva. Osnov mehanizma djelovanja odvija se na alveolarnoj površini pluća, a veća zagađenja onesposobljavaju pluća da odstrane i detoksikuju štetne materije. Svaka od tih materija ima specifičan mehanizam djelovanja na organizam. Patogena djelovanja nastaju kao posljedica smanjivanja aktivne koncentracije kiseonika, što dovodi do poremećaja disanja, a to dalje slabi odbrambene snage, smanjuje radnu produktivnost, povećava sklonost ka oboljenju i povređivanju.
Zagađujuće materije prisutne u zraku dijelimo na osnovne (klasične) i specifične zagađujuće materije:
- Osnovne, koje su široko rasprostranjene i neizbježno prisutne u svakodnevnim ljudskim aktivnostima – sumpor-dioksid, suspendovane čestice (dim, čađ, prašina), azotovi oksidi, ugljen-monoksid i prizemni ozon, smatramo indikatorima kvaliteta zraka, s obzirom na njihovu rasprostranjenost.
Leukemija
Leukemija
je maligna bolest krvnog sistema. Najčešći uzrok leukemije su ionizirajuća zračenja. Bolest se češće javlja kod bijele rase, nego kod crne, a kod azijatske rase je gotovo nepoznata, pa se može zaključiti kako bolest ovisi o rasnim, genetskim i ambijentalnim faktorima. Leukemija najčešće zahvaća djecu od 3 do 5 godina i odrasle osobe od 50 do 70 godina života, iako se može javiti i u svim drugim životnim dobima. Kod djece se u većini slučajeva javlja akutna leukemija, dok su kod starijih osoba češće pojave kronične leukemije. Bolest češće pogađa muškarce nego žene. Bolest se gotovo uvijek javlja kod osoba koje su izložene djelovanju benzola, tijekom dužeg vremenskog razdoblja.
Specifične zagađujuće materije, ugljikovodici, fluoridi, hlor, teški metali iz procesa proizvodnje i sagorijevanja, su u velikoj mjeri rasprostranjeni u industrijskim područjima. U urbanim i industrijskim područjima kvalitet zraka u najvećoj mjeri zavisi od smjese zagađujućih materija koje se formiraju pod određenim uslovima (vrsta i količina emisije, topografija i meteorološki uslovi), pa su za urbane sredine usvojeni pojmovi „zimski smog” i „ljetni smog”.
"Zimski smog”, predstavlja zagađenje materijama iz procesa sagorijevanja fosilnih goriva, koja sadrže sumpor, i suspendovanih čestica. Zajedničko djelovanje sumpor-dioksida i suspendovanih čestica je pojačano u odnosu na efekat pojedinačno svake od ovih materija.
"Ljetni smog” predstavlja smjesu oksidanasa, tzv. fotohemijskih oksidanasa koji nastaju kao proizvod djelovanja ultravioletnog zračenja na smjesu prisutnih zagađujućih materija (azotovi oksidi, ugljikovodici). Pod uticajem sunčeve svjetlosti razlaže se azot-dioksid i oslobađa atom kisika koji je reaktivan i stvara ozon. Ovaj kompleks materija javlja se isključivo ljeti pri određenim meteorološkim uslovima. Ozon koji čini glavni sastojak ove smjese nazivamo "prizemni ozon", jer se on formira u nižem sloju troposfere, što nije isto što i ozon prisutan u stratosferi. Za razliku od drugih štetnih materija, kao što su ugljen-monoksid i olovo, koji poslije udisanja razvijaju toksične efekte u drugim dijelovima organizma, prizemni ozon djeluje destruktivno na respiratorni trakt.
Izvori zagađenja zraka rezultat su uglavnom ljudskih aktivnosti i mogu se svrstati u tri grupe: stacionirane, pokretne i izvore iz zatvorenog prostora.
Stacionirani izvori zagađenja su industrijski, poljoprivredne aktivnosti, komunalni, kao što su industrijska postrojenja, zagrijavanje, spaljivanje otpada, individualna ložišta, i dr. Pokretni izvori koji obuhvataju bilo koji oblik vozila motora sa unutrašnjim sagorijevanjem i izvori zagađenja iz zatvorenog prostora, koji obuhvataju pušenje cigareta, biološka zagađenja, emisija od sagorijevanja i zagrijavanja, emisija od različitih materijala ili materija kao što su isparljiva organska jedinjenja, olovo, radon, azbest i različite sintetičke hemikalije i dr.
WHO
Kvalitet zraka i zdravlje - Smjernice
Svjetske zdravstvene organizacije 2005
Zagađivači u zraku mogu biti organski spojevi (benzen, toluen, CO, diklormetan, formaldehid, poliklorirani bifenili, tetrakloretilen) ili anorganski spojevi (azbest, kadmij, olovo, mangan, živa)
Klasični zagađivači zraka su azotni dioksid, ozon, sumpor dioksid i lebdeće čestice, koji su ujedno i najčešći zagađivači, posebno u gradovima.
Lebdeće čestice (eng. particulate matter) mogu uzrokovati niz akutnih i hroničnih oboljenja kod ljudi, ponajprije respiratornog i kardiovaskularnog sistema. Nastaju kao nusproizvodi brojnih čovjekovih aktivnosti (proizvodnja energije, grijanje u industriji, prometu itd.). Razlikujemo primarno nastale čestice koje se direktno otpuštaju u atmosferu i sekundarno nastale čestice koje se formiraju tek u atmosferi, npr. sumpor dioksida, azotnih oksida, amonijaka i sl.
Lebdeće čestice se sastoje od krutih i tekućih komponenti, razlikujući se u fizikalnim karakteristikama i po hemijskom sastavu. Najznačajnija karakteristika im je veličina, jer o njoj ovisi prenos u atmosferu i mogućnost inhalacije. Najopasnijima za zdravlje čovjeka smatraju se čestice koje imaju promjer manji od 2,5 µm.
Po hemijskom sastavu najčešće su sulfati, nitrati, amonijak, ioni (Na, K, Ca, Mg, Cl), ugljik i teški metali. Imaju sposobnost širenja na velike udaljenosti, a među osobe s povećanim rizikom od negativnih učinaka lebdećih čestica ubrajaju se kardiovaskularni bolesnici, plućni bolesnici, osobe s astmom, starije osobe i djeca.
Dugotrajna izloženost pogoduje progresiji ateroskleroze i povećava rizik za ishemičnu bolest srca i smrt. Dugotrajna izloženost - rizični faktor za kardiovaskularne bolesti i karcinom pluća. Proporcija karcinoma pluća kao rezultat zagađenja vanjske atmosfere u velikim urbanim središtima, čini čak 10,7% svih karcinoma pluća.
Sadašnji nivo izloženosti lebdećim česticama u Evropi dovodi do smanjenja očekivanog trajanja života za 8,6 mjeseci, te uzrokuje oko 100.000 hospitalizacija godišnje. Ukupan broj preuranjenih smrti u EU koji im se pripisuje procjenjuje se na 348.000, a među djecom do 4 godine starosti taj broj iznosi do oko 13.000 smrti.
Policiklički aromatski ugljikovodici (eng. polycyclic aromatic hydrocarbons, PAHs) te benzen su dvije najkancerogenije sastavnice onečišćenja zraka nastalog ovim putem.
Do 36% pneumonija i 22% opstruktivnih bolesti pluća na globalnoj razini povezano sa zagađenjem ambijentalnog zraka.
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH svake godine ažurira i publikuje publikaciju "Zdravstveno stanje stanovništva i organizacija zdravstvene zaštite u Federaciji BiH". U septembru 2009. objavljen je izvještaj za 2008. godinu, iz kojeg prenosimo dio podataka koji se odnosi na posljedice zagađenja na zdravlje ljudi.
Kompletna publikacija je dostupna na stranici Zavoda za javno zdravstvo FBiH (www.zzjzfbih.ba).

Okoliš i zdravlje
Stanovništvo je svakodnevno izloženo riziko faktorima okoliša, koji mogu značajno uticati na zdravlje. Naročito su ugroženi djeca, trudnice, hronični bolesnici i stariji ljudi, jer su pod većim zdravstvenim rizikom zbog zagađenog zraka, vode i zemljišta, kontaminirane hrane, buke, jonizirajućeg zračenja, UV zračenja, i loših stambenih i radnih uslova.
Na području Federacije Bosne i Hercegovine ne postoji jedinstven registar vodoopskrbnih objekata, što onemogućava potpuni uvid u sistem vodosnabdijevanja, kao i donošenje mjera u cilju poboljšanja vodosnabdijevanja. Javno-zdravstvena kontrola vode za piće nije u potpunosti zadovoljavajuća. U većini individualnih lokalnih objekata vodosnabdijevanja (bunari, izvori, cisterne, čatrnje), zone sanitarne zaštite nisu definisane, a voda za piće se ne kontroliše na zdravstvenu ispravnost. Neki centralni objekti vodosnabdijevanja (vodovodi) na području Federacije BiH imaju definisanu samo prvu zonu sanitarne zaštite. Kada uzmemo u obzir i zastarjele načine hlorinacije u mnogim centralnim objektima vodosnabdijevanja, jasno je zašto se vodosnabdijevanje smatra jednim od glavnih problema javnog zdravstva.
Mikrobiološka i hemijska onečišćenja hrane čest su uzrok infekcija i trovanja stanovništva. Alimentarne toksikoinfekcije se nalaze na listi deset vodećih zaraznih oboljenja i na području Federacije BiH.
Postojeći broj stanica Federalnog hidrometeorološkog zavoda, koje prate kvalitet zraka, nedovoljan je da prezentira pravu sliku o aerozagađenju na području Federacije BiH. Kontinuirana mjerenja osnovnih vazdušnih polutanata (SO2, čađ i azotni oksidi) vrše Kantonalni zavodi za javno zdravstvo u Sarajevu, Tuzli i Zenici, dok se u ostalim mjestima mjerenja ne vrše zbog nedostatka sofisticirane opreme.
Raspoloživa mjesta za odlaganje čvrstog otpada su nedovoljna u poređenju sa količinom proizvedenog otpada. Kao posljedica toga, značajne količine otpada su odložene na nedozvoljenim mjestima - pored puteva, u riječnim koritima ili napuštenim rudnicima. Ova mjesta predstavljaju opasnost za podzemne vode koje obezbjeđuju pitku vodu za stanovništvo, a samim tim i rizik za ljudsko zdravlje usljed spiranja i curenja zagađujućih materija. Osim toga, tečne otpadne materije se uglavnom bez prethodnog prečišćavanja ispuštaju u rijeke i jezera.
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, obavlja kontrolu radioaktivnosti okoliša u okviru monitoringa, na osnovu prethodno utvrđenog Programa za svaku godinu, a obuhvata uzorkovanja i mjerenja sadržaja radionuklida u zemlji, riječnoj vodi, vodi za piće, zraku, ljudskoj i stočnoj hrani.
Veliku važnost ima sistem praćenja i pravovremenog obavještavanja o eventualnoj radiološkoj kontaminaciji širih razmjera, mjerenjem ambijentalne gama doze na deset lokacija u Bosni i Hercegovini. Monitoring radioaktivnosti na području Hadžića (određivanje sadržaja uranovih radioizotopa u odabranim uzorcima okoliša) uveden je kao poseban monitoring za period od 2007-2010. godine. Sadržaj uranovih radioizotopa u ispitivanim uzorcima pokazuje niske vrijednosti, i doprinos ukupnoj dozi koju primi lokalno stanovništvo je neznatan.

Voda za piće
Na području FBiH 73,2% stanovništva je priključeno na centralni sistem vodosnabdijevanja, gdje se voda uglavnom kontinuirano kontroliše na zdravstvenu ispravnost. (MICS3 2006.)
Centralni gradski vodovodi predstavljaju najveći dio vodovodne infrastrukture, tj. snabdijevaju pitkom vodom najveći broj stanovnika Kantona Sarajevo. Vodom za piće iz lokalnih vodovoda snabdijeva se oko 9,5% stanovnika Kantona Sarajevo. Fizičko-hemijske i mikrobiološke analize uzoraka vode uzetih iz 70 lokalnih vodovoda pokazuju da 21% uzoraka ne ispunjava uslove Pravilnika o higijenskoj ispravnosti vode za piće.
Na području Unsko-sanskog, Hercegovačko-neretvanskog, Zeničko-dobojskog, Kantona Tuzla, te Zapadnohercegovačkog, Kantona 10 i Posavskog kantona, higijensko-sanitarno stanje vodnih objekata i sistem javno-zdravstvene kontrole vode za piće nisu zadovoljavajući. Većina izvorišta centralnih vodovoda ima regulisanu prvu i drugu zonu sanitarne zaštite, kao i savremen način hlorinacije. Za razliku od njih, u velikom broju lokalnih vodovoda hlorisanje se vrši ručno, ili se uopšte ne vrši. Druga zona sanitarne zaštite uglavnom nije definisana, a u individualnim vodoopskrbnim objektima (nekaptirani izvori, bunari, cisterne, čatrnje), često nije regulisana ni zona stroge sanitarne zaštite. Laboratorije za kontrolu higijenske ispravnosti vode opremljene su za standardne analize, dok se periodične analize ne mogu raditi zbog nedostatka opreme. Zbog toga nije moguće određivati parametre kao što su teški metali, pesticidi, fenoli, mineralna ulja itd. Kontrola vode za piće se uglavnom svodi na pregled osnovnih fizičko-hemijskih i mikrobioloških parametara, nedovoljan je broj ispitivanih uzoraka, tako da se ne može dati adekvatno mišljenje o njenom kvalitetu. U Bosanskopodrinjskom kantonu gradski vodovod Goražde predstavlja najveći dio vodovodne infrastrukture, tj. snabdijeva pitkom vodom 80% stanovnika Kantona. Prva zona sanitarne zaštite je regulisana, dok se u drugoj zaštitnoj zoni nalazi više potencijalnih zagađivača (septičke jame, divlje deponije, ribnjaci i sl.).
O kvalitetu vodosnabdijevanja može se suditi i po epidemiološkoj situaciji vezanoj za oboljenja čiji se uzročnici mogu nalaziti u zagađenoj vodi, a to su na prvom mjestu crijevne zarazne bolesti. U 2008. godini stopa obolijevanja od crijevnih zaraznih bolesti (231,52/100.000 stanovnika) bila je nešto niža u odnosu na 2006. (246/100.000) i 2007. godinu (265/100.000 stanovnika).

Zrak
Glavni zagađivači zraka su izduvni gasovi iz automobila i individualna ložišta (zimski period). Osnovni indikatori zagađenja zraka su SO2, dim i azotni oksidi. Ukoliko prosječne koncentracije ovih polutanata u zraku prelaze maksimalno dozvoljene vrijednosti, može doći do ozbiljnog oštećenja zdravlja ljudi. U zraku se tokom maja i juna nalaze i velike količine polena trava i drveća, što može dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja stanovnika alergičnih na ove supstance, naročito ako boluju od opstruktivnih plućnih oboljenja.
U Sarajevu, prosječne godišnje koncentracije dima u 2004., 2005. i 2006. godini prelazile su granične vrijednosti (30μg/m3), dok su se u 2007. i 2008. godini približavale ovim vrijednostima. U istom vremenskom periodu, naročito u zimskim mjesecima, koncentracije dima su višestruko prelazile visoke vrijednosti (C98-60μg/m3). Prosječne godišnje koncentracije SO2 i NO2 nisu prelazile granične vrijednosti utvrđene Pravilnikom o monitoringu kvaliteta zraka za FBiH (SO2-90μg/m3, NO2-60μg/m3). U periodu od 2004-2008. godine, koncentracije SO2 i NO2 u Sarajevu, nisu prelazile visoke granične vrijednosti (C98) utvrđene Pravilnikom (C98-240μg/m3 za SO2 i C98-140μg/m3 za NO2).
Praćenjem prosječnih godišnjih koncentracija sumpor dioksida i dima na meteorološkoj stanici u Tuzli, u periodu od 2004-2008. godine, uočava se da one nisu prelazile granične vrijednosti (u 2006. godini nije bilo kontinuiranih mjerenja tokom cijele godine). U periodu od 2004-2008. godine, koncentracije sumpor dioksida nisu prelazile visoke granične vrijednosti, dok su koncentracije dima višestruko prelazile ove vrijednosti. U odnosu na Sarajevo, prosječne godišnje koncentracije i visoke vrijednosti SO2 u Tuzli su bile više, a koncentracije dima niže. Prosječne godišnje koncentracije i visoke vrijednosti NO2 u Tuzli u 2004. i 2005. godini, nisu prelazile granične vrijednosti utvrđene Pravilnikom. U 2006., 2007. i 2008. godini nije bilo kontinuiranih mjerenja NO2 na području Tuzle.
Na području Zenice, prosječne godišnje koncentracije SO2 u 2007. i 2008. godini prelazile su granične vrijednosti. U istom periodu, koncentracije SO2 su prelazile visoke granične vrijednosti i do pet puta duže od dozvoljenog (najviše 7 dana u godini). Prosječne godišnje koncentracije ukupnih lebdećih čestica u 2008. su porasle u odnosu na 2007. godinu, ali nisu prelazile granične vrijednosti (150μg/m3). Koncentracije ukupnih lebdećih čestica u 2007. i 2008. godini, prelazile su visoke granične vrijednosti, ali u okviru dozvoljenog prekoračenja (C98 - 350μg/m3 - najviše 7 dana u godini).
Od 2004-2006. godine prosječne godišnje vrijednosti, kao i visoke granične vrijednosti SO2 i lebdećih čestica u Mostaru, bile su u okviru vrijednosti utvrđenih Pravilnikom. U 2007. i 2008. godini nisu vršena kontinuirana mjerenja.
Uporedo sa porastom aerozagađenja, koje predstavlja jedan od riziko faktora u nastanku hroničnih opstruktivnih plućnih oboljenja, na području Federacije BiH, u posljednjih šest godina došlo je do postepenog porasta stope ovih oboljenja (2003. i 2004. godine 165/100.000, 2005. 161,7/100.000, 2006. 172/100.000, 2007. 143,3/100.000 i 2008. godine 157,9/100.000 stanovnika) u odnosu na prethodne godine (2001. godine 130/100.000 i 2002. godine 115/100.000 stanovnika).
Jedan od parametara praćenja kvaliteta zraka je mjerenje ambijentalne gama doze automatskim monitorima. Kontinuirano praćenje ambijentalne gama doze vrši se na deset lokacija u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Mostar, Tuzla, Bihać, Livno, Banja Luka, Novi Grad, Višegrad, Gacko i Bijeljina), a prošireno je mjerenjem termoluminiscentnim dozimetrima smještenim na istim lokacijama na području Federacije BiH gdje i automatski monitori. Kao i prethodnih godina, vrijednosti za brzinu doze i dozu su bile u nivou prosječnih vrijednosti za prethodne godine i nisu prelazile zakonom propisani limit od 30% iznad prosječne vrijednosti. Mjerene vrijednosti ambijentalne gama doze su posljedica jonizirajućeg zračenja prirodnog porijekla, odnosno kosmičkog zračenja i zračenja iz tla. U Sarajevu je postavljen uzorkivač za uzorkovanje čestične tvari u zraku u cilju mjerenja sadržaja radionuklida.

Otpadne materije
Na području Federacije BiH, odlaganje čvrstih i tečnih otpadnih materija predstavlja jedan od glavnih problema javnog zdravstva. Godišnje se po glavi stanovnika proizvede 270 kg otpadnih materija.
Kada je u pitanju čvrsti otpad, najveći problem je njegovo nekontrolisano odlaganje i stvaranje "divljih" deponija. Specijalni otpad (industrijski, medicinski) se neselektivno prikuplja i u većini slučajeva odlaže zajedno sa komunalnim otpadom. U Kantonu Sarajevo 69,4% neobrađenog infektivnog otpada iz zdravstvenih ustanova odlaže se zajedno sa komunalnim. Većina deponija ne zadovoljava higijenske standarde, što predstavlja opasnost od pojave i širenja zaraznih bolesti.
Evropske zahtjeve za sanitarne deponije djelimično zadovoljavaju deponije u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Krupi i Zenici. Prema podacim Federalnog ministarstva okoliša i turizman na sanitarne deponije se odlaže 18% otpada iz zdravstvenih i 12% iz veterinarskih ustanova, a opremu za neškodljivo uništavanje ovog otpada imaju tri zdravstvene (u Sarajevu i Travniku) i dvije veterinarske ustanove.
Na kanalizacioni sistem je priključeno 47,6% stanovništva (MICS3 2006.). Najveći zagađivači su otpadne vode bolnica, prehrambene i drvne industrije, rudnika itd. Neprečišćene otpadne vode ne ugrožavaju samo vodotoke i njihovu floru i faunu, nego i podzemne vode, što predstavlja veliki rizik po zdravlje stanovništva. Rijeke Zujevina, Mošćanica, Miljacka i Željeznica su veoma zagađene i nisu za upotrebu u rekreativne svrhe. Izuzetak je rijeka Bosna, prije ulijevanja Miljacke i Željeznice.
Kontroli kvaliteta voda rijeka i jezera ne posvećuje se dovoljna pažnja, što predstavlja značajan epidemiološki rizik, naročito u ljetnim mjesecima. U većini kantona, analiza površinskih voda se provodi samo u slučaju epidemioloških indikacija. U 2008. godini, laboratorija Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine izvršila je mikrobiološku i hemijsku analizu 168 uzoraka površinskih voda i 15 uzoraka morske vode (okolina Neuma). Biološko-hemijsko prečišćavanje tečnih otpadnih materija koje se ispuštaju u vodotoke na području Federacije BIH se ne vrši, dok se otpadne vode mehanički prečišćavaju u Gradačcu, Srebreniku, Ljubuškom, Grudama i Neumu.
Neadekvatno odlaganje otpada prouzrokuje degradaciju zemljišta. U 2008. godini, Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH je nastavio monitoring radioaktivnosti okoliša, a u sklopu toga i zemljišta. Izabrana su mjesta uz vodozaštitne zone (Sarajevo i Mostar) i mjesta u krugu meteoroloških stanica (Livno, Tuzla i Bihać). Uzorkovanje je vršeno u tri sloja, dva puta godišnje u Sarajevu i Mostaru, a u ostalim mjestima jedan put godišnje. U svim ispitivanim uzorcima je detektovano prisustvo radionuklida prirodnog porijekla iz uranovog i torijumovog niza i kalija (K-40), a od vještačkih radionuklida detektovano je prisustvo cezija (Cs-137), koji je kao posljedica nuklearne nesreće u Černobilu prisutan u okolišu. Uzeti su i uzorci zemlje na područja Hadžića sa 5 lokacija, za gamaspektrometrijsko određivanje radionuklida i alfaspektrometrijsku analizu uranovih izotopa. Izmjerene vrijednosti su na nivou prošlogodišnjih vrijednosti, i slične su kao i za zemlje u regionu.
 
 
Aktuelnosti |  O nama |  Iz medija |  Monitoring |  Posljedice zagađenja |  Dokumenti |  Foto galerije |  Želite pomoći? |  Kontakti |  Linkovi |  Video

Udruženje građana Eko-forum Zenica, Meokušnice 9, 72000 Zenica, Bosna i Hercegovina, Tel. (+387 32) 40 50 50, e-mail: info@ekoforumzenica.ba