Demokratija zaštite okoliša u BiH: posustajućim hodom

Sistem državne uprave je zbunjujući, organi vlasti često krše zakone a civilno društvo se tome premalo suprotstavlja. U isto vrijeme, industrija i elektrane ispuštaju prašinu i otrovne hemikalije u zrak, građevinski projekti ugrožavaju netaknutu prirodu, kao i javne prostore, bez obzira na mišljenja građana. Udruženja Eko Forum iz Zenice (BiH) i Arnika (Češka Republika) danas su objavili alternativni izvještaj o primjeni međunarodne Aarhuške konvencije na “demokratiju zaštite okoliša”. Izvještaj tvrdi da bosanske politike zaštite okoliša dobro izgledaju na papiru, ali ozbiljno zaostaju u svakodnevnoj praksi.

Samir Lemeš, predsjednik Eko foruma Zenica:Bosna i Hercegovina se bori da zadrži svoj ​evropski put potpisivanjem međunarodnih ugovora poput Aarhuške konvencije. Iako je prilično dobro prenesena u nacionalno zakonodavstvo, njena praktična realizacija je puno slabija. Naše istraživanje je pokazalo da se naši građani moraju boriti sa birokratskim preprekama, jer je podjela odgovornosti nejasna i državni službenici često nemaju informacija, kapaciteta i znanje. Prostor za poboljšanje je ogroman.

Suočeni s nedostatkom informacija, autori Izvještaja Demokratija zaštite okoliša: posustajućim korakom proveli su istraživanje među državnim tijelima i nevladinim organizacijama. Istraživanje je otkrilo, da do 30% institucija ne poštuje Zakon o slobodi pristupa informacijama. Većina organa vlasti su bili u mogućnosti pružiti tako malo informacija o okolišu i učešću javnosti, da je nejasno kako oni uopšte mogu raditi. Nema web stranica sa integrisanim podacima o trenutnim postupcima odlučivanja. Zbog toga, ljudi budu informisani prekasno da bi mogli utjecati na važne strategije ili projekte.

Martin Skalský, direktor Arnika Centra za podršku građanima: Države članice EU su uspjele pronaći određenu ravnotežu između ekonomskog razvoja i zaštite okoliša. Bosna i Hercegovina osjeća nedostatak čekanja na proces pristupanja EU. Neke korporacije su ovdje premjestile prljave industrije kako bi izbjegli stroge standarde EU. I domaće kompanije koriste ​​niske standarde domaćih propisa. U kombinaciji s neefikasnim državnim aparatom, zagađenje raste i akumulira svoj ​​danak na zdravlje ljudi. Međutim, zagađenje ne poštuje državne granice, tako imamo razloga za brigu.

Neuspjeh efikasnog informisanja građana ozbiljno ograničava učešće javnosti u donošenju odluka. Iako državni službenici često krše zakon, Bosanci skoro nikad nisu branili svoja prava na sudovima. Tužbe su vrlo rijetke zbog slabog obrazovanja o pravima osoba i visokih troškova pribavljanja prihvatljivih dokaza.

Bosna i Hercegovina zapošljava 184 hiljada ljudi u upravnim i političkim institucijama (4% stanovništva) – koji koštaju 3,1 milijarde eura godišnje (23% BDP-a). Na primjer, postoji 170 ministarstava u zemlji s najsloženijom strukturom u Evropi.

Mirna Delalić, nezavisni advokat Eko foruma Zenica: Za razvoj zemlje poput Bosne i Hercegovine je presudno da ima kritički osvrt na svoje zakonodavstvo i na njegovu implementaciju. Ovaj Izvještaj predstavlja jedan takav pregled. Vjerujem da će bosanski zvaničnici prepoznati ljude i nevladine organizacije koje se bave zaštitom okoliša kao ravnopravnog partnera u donošenju odluka. Osnovno ljudsko pravo na život uključuje i pravo na život u zdravom okolišu.

Međutim, stanje demokratije zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini nije potpuno beznadežno. Izvještaj obuhvata pet uspješnih kampanja civilnog društva, koje dokazuju da ljudi imaju moć, bez obzira na loše stanje svoje zemlje. Zahvaljujući kombinaciji javnog pritiska i pravnih instrumenata, 50 hiljada građana Lukavca više nisu na udaru crne prašine iz lokalne fabrike sode, a bosanske rijeke preživljavaju betoniranje zbog hidroelektrana. Čak i neuspješna borba hiljada ljudi za park u Banja Luci izazvala je kolektivni pokret usmjeren na šire strukturne probleme.Neki od glavnih rezultata istraživanja:

• Svaki dvadeseti Bosanac i Hercegovac (184 hiljada ljudi) je zaposlen u upravnim i političkim institucijama. To košta 23% BDP-a (3,1 milijardi eura godišnje). Administracija ima najsloženiju upravljačku strukturu u Evropi, sa 14 vlada i 170 ministarstava.
• Prema rezultatima istraživanja, do 30%  organa vlasti ne pruža informacije na opisani zahtjev i krši Zakon o slobodi pristupa informacijama.
• Većina ispitanih organa vlasti na svim nivoima, uključujući i sudove, nisu bili u stanju dati informacije u učešću javnosti u donošenju odluka, pa čak ni o samim postupcima.
• Na državnom nivou ne postoji integrisana web stranica koja bi prezentirala podatke o okolišu i trenutnim strategijama i projektima.
• Učešće pojedinaca u odlučivanju o pitanjima okoliša je vrlo rijetko – zbog nedostatka informacija i zbunjućom administracijom, uglavnom učestvuju samo nevladine organizacije.
• Iako državni službenici često krše zakon, građani gotovo ne koriste svoje pravo na treći stub Aarhuške konvencije. Tužbe su iznimno rijetke, jer sudovi priznaju samo dokaze koje daju certificirani stručnjaci. Drugi razlog je nedostatak edukacije o ljudskim pravima.

Izvještaj Demokratija zaštite okoliša: posustajućim hodom >>