Kako do podrške?

Kao što je javnost upoznata, ova nevladina organizacija je održala redovnu gođišnju skupštinu na kojoj je i izabrano novo rukovodstvo. Funkcija i zadatak koji je u našim današnjim uslovima krajnje nezahvalan, ali i odgovoran. Staro rukovodstvo, na čelu sa njenim dosadašnjim predsjednikom v.prof.dr. Lemeš Samirom, je uradilo teško ponovljiv posao i napravilo veliki iskorak u podizanju nivoa i kvaliteta rada, kako u opsegu tako i kvalitetu urađenog. Nama, koji smo izabrani umjesto njih, visoko je postavljena ljestvica i ono što najmanje možemo obećati je da ćemo pokušati bar dosegnuti i zadržati prethodno. 

I na skupštini i tokom čitavog prethodnog perioda, stalno smo se pitali za koga i u ime kojeg cilja mi to radimo. Kako je ovo volontersko udruženje sa radom zasnovanim isključivo na dobrovoljnoj bazi, a bavi se tako “velikim i životnom” temama, često analiziramo rezultate, koji se pored konkretnih efekata ogledaju i u stepenu reagovanja javnosti. A on je minimalan i minoran i najčešće od one male nekolicine istih osoba koje smo i mi prepoznali u javnosti. ZAŠTO je tako, pokušavamo čitavo vrijeme naći odgovore. Na bizarne i periferne manifestacije i pojave, javi se masovna reakcija, a na ono što nam znači život i bitisanje, reakcije se mogu na ruke prebrojati.

Odgovor na to pitanje sam dobio nedavno, opet na jednoj maloj (ali možda i presudnoj) sceni, kada je uslikano vozilo inspekcije koje je bilo u zoni zabrane parkiranja i na kojem su postavljene kandže za blokadu. ZAR JE I OVO MOGUĆE U NAŠOJ MALOJ DRŽAVI? Zar je moguće da i predstavnika vlasti zadesi sudbina onog malog, običnog građanina koji svakodnevno trpi i nosi teret postojanja ove države. I najbolji odgovor je bio komentar da se osoba pita da li to sanja i da je pomislila jedan tren da imamo pravnu državu u kojoj je zakon jednak za sve –  te da se od te pomisli naježila. I većina ostalih se istog momenta pitala kakve sankcije ili sudbina očekuju onog koji je to uradio. U par riječi je izrečena sva frustracija, apatija i osjećaj nemoći, koji je u osnovi odgovor na gore postavljeno pitanje. Sve ono što proživljavamo u proteklih 20 i nešto godina, gdje su prava i mogućnosti običnih, malih ljudi sve manja i manja, gdje je pravo na zdrav život i zdravu okolinu svedeno na marginu i periferiju društvenih potreba i na kraju svedeno na ono najbizarnije i elementarno – pravo na  biološki opstanak i koji je na ovim prostorima doveden u pitanje. Ljudi, čije su potrebe svedene do ovog nivoa, potrebe izigrane ili zapostavljene, gurnute u drugi plan i na čijoj sudbini je kreiran nivo društvene svijesti takav kakav je. I onda se još pojavi EKO FORUM koji “priča akademski, salonski”, koji “hoće da se samoreklamira”, “nerazumljivo stručno”, koji “stalno nešto reaguje”, koji se bori protiv neznanja, neinformisanosti, dezinformacija ili svjesno zlobnog ponašanja i ne znam još koji epitet.

I na kraju, u takvoj atmosferi treba da radi EKO FORUM, tj. između dvije suprostavljene strane – jednoj široko narodnoj, koja objektivno možda ne može ili neće (zbog gore navedenih razloga) da shvati, i drugoj – vlasti koja je najkraće rečeno zabavljena sama sobom i kojoj sudbina ovog naroda nije prioritet. Da bar pokušam odgovoriti na neke od ovih optužbi.

Zašto “akademski i nerazumljivo stručno”?

S obzirom na širok opseg onoga na što reagujemo i samu problematiku tih pojava, jedini način komunikacije sa drugom stranom je činjenica zasnovana na brojevima, podacima, zakonima i propisima. Ne možete im reći da se nešto “dimi, smrdi, gori ili nije u redu” jer vam oni odmah odgovore da nemate dokaze ili podatke o tome.

S obzirom da se radi o tehničko-tehnološkim procesima koji traže tehnička znanja i iskustvo, jedini odgovor je zasnovan na brojevima, elementima i hemijskim jedinjenjima, zakonima i tehničkim propisima, iskustvu provedenom na radu u takvim sredinama.

Zašto se “često javljamo”? 

Kako su ove pojave tako masovno i svakodnevno raširene i u svim sferama života i okoline, gdje su svakodnevno i masovno ugožena naša prava na zdrav život i okolinu, otuda i tako česte reakcije na kršenje ili ugrožavanje istih. Svakog trena udišemo zagađen zrak, pijemo zagađenu vodu ili jedemo otrovanu hranu, pa je po nama i ovaj broj javljanja u odnosu na reakcije vlasti i zagađivača i postignute efekte nedovoljan.

Kažu da se “samoreklamiramo”!  

Kome je do toga i kako to pronaći u recimo primjeru kada javno napadnemo naručenu “naučnu” tezu da je firma ArcelorMittal uzročnik aerozagađenja u Zenici ne više od 15% i na osnovu koje će vam sutra ta firma mahati pred nosom i zatvoriti usta na bilo koji zahtjev. I kada (već bivši) predsjednik EKO FORUM-a ustane javno protiv toga, na račun toga zaradi tužbu za klevetu. Kada se zbog takvog stava maltene sukobite i u sredini gdje radite (nažalost, naučnoj zajednici) i gdje stavljate na vagu i svoj položaj, ugled i egzistenciju, ako se to može nazvati samoreklamiranje onda ja ne znam šta je to reklama. I sva sreća da se i na sudu dokaže DA JE BIO U PRAVU, to je onda pobjeda uvjerenja i vjerovanja u ono za što se borite i nekakav poticaj za ovu, tako neshvaćenu borbu.

Borba protiv neznanja i neinformisanosti 

Protiv neznanja i  neinformisanosti se EKO FORUM može boriti samo stalnim i upornim istinitim informisanjem, ponekad i  edukacijom ali je ovo jedan dugotrajan proces, koji se mora provoditi uporno i sistematski na svim razinama postojanja. Jačati svijest i znanje o prirodi, procesima, tehnologijama, energiji i ekologiji, to je ono što je davno započeto u razvijenim zemljama Europske unije i svakodnevno smo svjedoci kolikoje to velika i globalna borba i potreba. 

Dezinformacije i ostalo

Čovjek može shvatiti neznanje i naravno da ga ne možemo osuđivati. Ali kada nešto svjesno radite sa određenim ciljem, onda je to teška i dugotrajna borba koja traži i odricanje i žrtve. Kada vam recimo neki pojedinci na odgovornim funkcijama iz pojedinih institucija vlasti kažu da vas finansiraju Amerikanci, Česi ili čak i neke obavještajne agencije, da imate na raspolaganju fond od stotina hiljada KM i da se rasipate sa zaradama i honorarima, onda se to radi svjesno sa određenim ciljem. Naravno da se svaki napad na vlast zbog nedjelovanja i svjesnog negativnog djelovanja shvata kao napad na njihovu funkciju, a kako se oni poistovjete sa njom, to je onda i napad na njih lično. I onda se koriste sva sredstva za diskreditaciju. Jedina istina je da EKO FORUM niko trajno ne finansira, da muku muči kako preživjeti, da to radi sam, isključivo kroz dobijene i realizovane eko-projekte. Sav ostali rad je na dobrovoljnoj bazi i volonterski i sva sreća da postoji internet.

EKO FORUM je jedna od rijetkih organizacija koja je postavila na javni uvid sve svoje dokumente o organizaciji, finansijskim rezultatima, djelovanju i provedenim aktivnostima. Za one informatički opismenjene ovo je, što kažu Bosanci, otvorena trpeza, pa izvolite. Iako već znam da će pojedinci reći, evo EKO FORUM-a opet, stalno se reklamiramo ali ću svjesno preuzeti taj rizik.

Pošto Eko forum nema ni zakonodavnu ni izvršnu ni bilo kakvu drugu vlast, naš jedini cilj je promjena ponašanja vlasti i zagađivača i promjena svijesti, da bi građani shvatili da se ovaj život zasniva na njihovom postojanju i da je onaj minimum prava pri tome – pravo na zdravu okolinu. A kako se ovi prvi ponašaju – za ilustraciju može poslužiti to da ni poslije dvije urgencije kod Federalnog ministarstva za turizam i okoliš EKO FORUM još nije dobio primjerak konačne okolinske dozvole za Arcelor Mittal, iako su naši predstavnici praktično radili na njoj, svakodnevno, preko godinu dana.

Istorija se nastavlja i ponavlja ili “na zapadu ništa novo”. Imajući na umu ove navode, da se podsjetimo stvarne i trenutne situacije u Zenici, napravite mali izlet prema Smetovima i odozgo bacite pogled na Zenicu i Arcelor Mittal. U trenu će vam biti jasno ko je ko i kakva je situacija, a nama predstoji još puno bitaka. Da se podsjetimo da je EKO FORUM postao “neko” nakon onog organizovanog ekološkog protesta 2012. godine, nakon internacionalizacije naših ekoloških problema i to pokazuje da je borba moguća i izvodiva. Samo treba biti masovna i uporna. Nažalost, kako je krenulo, onima koji ovdje ostanu i opstanu.

Samo se nadamo da će nam u njoj prići bar malo više građana, pogotovu mladih, jer ipak njima ostaje sve ovo. I za ponovnu malu ilustraciju našeg trenutnog odnosa prema ekologiji u gradu, EKO FORUM je bio nominovan za dodjelu ekološke nagrade i pogodite – takvu nagradu osvoji mali grad Čapljina, za koji slobodno možemo reći da nema ni jedan ekološki problem. Uprkos našoj etiketi – ekološki dugogodišnje ugrožen grad sa silnim problemima i pojavljivanjem EKO FORUMA u javnosti. Ali oni imaju nešto malo više aktivnih i patriotski raspoloženih pojedinaca uprkos činjenici da je Zenica veća bar deset puta od Čapljine.

Toliko o nama.

Novoizabrani predsjednik EKO FORUMA Zenica – Zlatan Alibegović