Tihi i savršeni ubica među nama!

Nadam se da će poslije ovakvog naslova bar neko reagovati. Na naš nedavni članak EKO Forum – kako do podrške?, u kojem smo pokušali doći do stava zajednice kako uraditi više na nekim bitno važnim pitanjima i dilemama, osim članova Eko Foruma javio se glasom samo jedan (slovom i brojem  – 1) glas a to je gospodin Mirza Zildžić kojem ovim putem Eko forum upućuje javno zahvalnost za taj simbolični čin. Ostali mogu mirno i spokojno spavati jer je na ovim prostorima izvršeno sistematsko, avionsko zaprašivanje radi sprečavanja pojedinačnog zdravorazumskog razmišljanja i djelovanja. Ponekad pođemo vjerovati da i zaslužujemo ono što nam se dešava jer ništa ne radimo protiv toga.

A onaj gore pomenuti ubica već je dugo među nama i sasvim sigurno će zbog razvoja situacije postati i serijski ubica koji garantovano ubija nesretnike koji ga dobiju.

Poslije ovakve, nadam se dovoljno zvučne najave red je da ga i otkrijemo. Njegovo poznato i zbog posljedica vjerujte strašno ime je AZBEST. S njim intezivno živimo sada evo već sigurno preko 50 godina i do sada smo se stidljivo osvrtali na njega. U nekad industrijski grad Zenicu je došao 60tih i 70tih godina, u vrijeme intezivnog rasta i izgradnje kada je trebalo na jeftin i brz način izgraditi što više spavaonica i ustanova. Upotrebljavao se AZBEST u kombinaciji sa cementom i pojavio se u obliku valovitih ploča za pokrivanje krovova objekata (poznati Salonit) I tada se na žalost nije znalo za strašne posljedice njegovog ulaska u ljudski organizam. Unošenjem u tijelo i njegovim taloženjem u plućima se garantovano dobijalo oboljenje zvano AZBESTOZA ili prevedeno neizlječivi kancer pluća. Kvalitetan i studiozan prilog o ovome je objavio i Zenicablog, 20.februara 2014. pod naslovom Znate li šta je azbestoza? autora Sanela Akvića kojem ovim putem moramo odati priznanje za kvalitetan rad.

I naravno, nakon njega nikom ništa, što bi rekli ujeo vuk magarca. Koliko je ovo ozbiljan problem, prepoznala je Europska unija koja je 2005. uvela opću zabranu upotrebe azbesta a od 2006. je na snazi i uredba o protivzakonitom  upravljanju azbestom. Uvedena je i zabrana recikliranja istog i njegova bilo kakva dalja upotreba kao sirovine. Potpuno i strogo su definisani načini njegovog uklanjanja, rada sa njim i pohranjivanja na strogo propisan način i lokacije. I to mogu raditi samo registrovane i certificirane firme koje imaju ovlaštenja za to.  

Zašto su propisani ovako rigorozni uslovi i načini postupanja?

Pošto je naučno dokazano da AZBEST spada u kategoriju 1 opasnih supstanci, i da izaziva kancerogena oboljenja kod osoba izloženih njegovom uticaju, bez prethodnih nus-pojava ili upozorenja, a kada se manifestuju onda je kasno i najčešće neizlječivo. Ovim propisima su se uvele zabrane za njegovo korištenje u građevinskoj industriji, toplotnoj izolaciji, električnim uređajima, izradi zaštitne opreme i odjeće, auto industriji i svim drugim mogućim poljima primjene, nakon što je dokumentovano i dokazano njegovo razorno dejstvo na ljudski organizam. Najčešće se pojavljuje u obliku igličastih čestica veličine oko 4 µm (mikrona) i to u vidu lebdećih čestica koje se odvajaju sa baznog oblika mehaničkim odvajanjem, obradom, preradom i skidanjem drugim načinima. Unošenjem u tkivo pluća, vrši se njegova akumulacija, bez kliničkih upozorenja i čovjekov imunološki sistem ih nije u stanju neutralisati i držati pod kontrolom. Poslije prelaska praga otpornosti organizma dobija se azbestoza koja neminovno vodi do fatalnog ishoda.                                                                                                                            

Nakon ovakvog uvoda da pogledamo situaciju u Zenici. 

Svi stambeni objekti u gradu i mnoge ustanove izgrađeni su u  navedenom periodu i pokriveni azbestnim valovitim pločama – salonitom. Na Jaliji cca 20 zgrada, na Odmutu cca 15, na Londži cca 10,  u Crkvicama cca 20, oko željezničke stanice  cca 10, veliki objekti kao Kantonalna bolnica Zenica, Dom Armije, stara tržnica i još mnogi pojedinačni. Dakle, razasuti su po čitavom gradu i u zonama najgušće naseljenosti. I što je najgore, tako stoje evo min. 50 i više godina i konstantno nas truju. Prema nekim tehničkim parametrima u građevinskoj industriji propisani vijek trajanja građevinskih objekata je 50 god. i svim ugrađenim materijalima je praktično istekao tehnički vijek trajanja. To znači, da nakon isteka ovog perioda počinje proces raspadanja što u dobroj mjeri ovisi i od dodatnih vanjskih uticaja. Ovim uticajima su najčešće izloženi krovovi objekata. Svaka jaka kiša, pogotovu grad, sunce, ekstremna hladnoća, smrzavanje, jak vjetar, kisele zeničke kiše i abrazivna prašina, bušenje krovova radi dimnjaka, antena, vodova i sl. doprinosi odvajanju čestica azbesta i njegovom spiranju preko oluka i transport do tla ili našh glava kroz koje ulazi u tijelo. Svaki sušni period i jak vjetar podiže ove čestice sa tla i krovova i nosi ih u naša pluća, gdje počinje proces akumulacije i razvoj bolesti. 

Ja vjerujem da je naša vlast prepoznala problem i pošto je svjesna njegove rasprostranjenosti i veličine problema gurnula ga je pod tepih. Obzirom na široku upotrebu u navedenom periodu, stroge propise o njegovoj daljoj upotrebi, stroge propise o radu sa njim, načinima odlaganja i uslovima koje samo certificirane firme moraju zadovoljiti za rad sa njime, jednostavnom računicom se došlo do enormnih materijalnih ulaganja kako bi se eliminisao iz naše sredine. Uglavnom, našim važećim zakonskim propisima je spomenut kao opasan materijal, (Zakon o upravljanju otpadom- 2003,g, Pravilnik o kategorijama otpada-2005.g., Strategija o upravljanju otpadom-2003.g.i sl. ) i na tome se stalo. Uopšte nije definisana obaveza njegovog uklanjanja iz naše sredine, rokovi do kada se to treba uraditi i ko je dužan to uraditi. A mi svi skupa nakon ovih proteklih 50 i kusur godina ulazimo u period njegove intenzivne razgradnje i nažalost sve većeg upliva na zdravlje svih nas. 

Nakon svega, i slušajući najavu  novog gradonačelnika o prikupljanju i odabiru projekata za izradu plana kapitalnih investicija u gradu Zenica, mišljenja smo da zbog stanja i urgentnosti ovog problema, isti mora biti u vrhu prioriteta za rješavanje. Naročito imajući u vidu napomenu da realizacija projekata treba da poboljša situaciju i život što većeg broja stanovnika u gradu, i imajući u vidu u kakvoj sredini živimo zbog ArcelorMittala, rješavanje ovog problema se jednostavno više ne može i ne smije odlagati. Ovoj opasnosti su izloženi svi stanovnici gradske zone a to je preko 110.000 stanovnika. Prvi korak bi bio snimanje situacije, izrada projekata sanacije tipskih i drugih objekata, zatim sanacija objekata jednog po jednog od strane certificirane firme te uklanjanje i deponovanje na zakonom propisan način i mjesto. Ovo je prilika da se usput sa ovim zahvatima popravi i energetska efikasnost objekata ugradnjom toplotno izoliranih krovova objekata te na taj način popravi situacija i u drugim segmentima i na koncu šansa da grad učini nešto u svoju korist vlastitim snagama.

Zlatan Alibegović