Vlast i ekologija: kako i kuda dalje?
Zadnjih godina smo zasjeli na zadnje mjesto u Europi po svim pokazateljima kojima se definišu pretpostavke za određen nivo standarda i kvaliteta života građana. Lista je zaista dugačka i odustajemo od ponovnog nabrajanja. Ovom neslavnom spisku treba dodati i one koji se tiču ekologije i zaštite ljudske okoline po svim temeljnim parametrima, a to su zrak, tlo i voda kao i biodiverziteti u odgovarajućim sredinama. Radi uvoda, potrebno je napomenuti da smo došli na prvo mjesto u Europi po stepenu zagađenja okoline, prvo mjesto po broju umrlih od posljedica zagađenja okoline (231 umrlih/100.000 stanovnika), prvo mjesto po korupciji i privrednom kriminalu, prvo mjesto po neradu tužilaštava kada je u pitanju sankcionisanje korupcije i kriminala. Fantastičan spoj uzroka i posljedica koje se tako dobro isprepliću i u finišu donose rezultate koje imamo. Pri ovome naravno, ne spominjemo zagađivače i one koji nas tako dosljedno i ubrzano šalju na “onaj svijet”, jer se oni ponašaju tačno onoliko kriminalno, koliko im VLAST I NJENE INSTITUCIJE dopuste. Zaslužni za ovakvo stanje su ORGANI ZAKONODAVNE I IZVRŠNE VLASTI, INSTITUCIJE, TUŽILAŠTVO I SUDSTVO I ORGANI INSPEKCIJE. Sasvim je svejedno ko je u ovoj grupi najodgovorniji, jer sigurno ravnopravno dijele prvo mjesto.
JEDINI I USAMLJENI, koji se bore protiv i zagađivača i vlasti su NEVLADINE ORGANIZACIJE I EKOLOŠKA UDRUŽENJA i to sa simboličnim uspjehom, sudeći po pozicijama koje smo zauzeli. S obzirom na ulogu koju imaju, sredstva i načine borbe, podijeljenost i nefunkcionisanje države, opstrukcije raznih nivoa, neznanje, korumpiranost više nivoa vlasti, nezainteresovanost i pasivnost građana, na kraju i nije iznenađenje što su postignuti ovako skromni rezultati. Da bi pomaknuli sa mrtve tačke ovakvo katastrofalno stanje zaštite okoline, ekološka udruženja i organizacije su odlučile energičnije djelovati i u tom pravcu je načinjen veliki korak naprijed u organizaciji djelovanja, izboru metoda i strategiji djelovanja protiv onih koji iz raznih razloga ne rade svoj posao.
Centar za životnu sredinu iz Banja Luke kao pokretač i organizacije-saradnici kao Naš grad-naša scena, bac, CCFC-TERRE SOLIDARE, EUROPEAN CULTURAL FOUNDATION, Swiss Confederation, Heinrich Boell Stiftung organizovali su godišnji sastanak EKO-BiH neformalne mreže od 24. do 26.11.2017.godine – Banja Luka. Sastanku je prisustvovalo preko 50 članova eko organizacija i udruženja iz čitave BiH, što je već samo po sebi uspjeh. Jedan od učesnika je bio i Eko forum – Zenica, koji je prepoznat kao jedno od respektabilnih udruženja u oblasti zaštite okoliša. Obzirom da emitovanje, prenos i transport zagađenja i zagađujućih materija i materijala svih vrsta ne poznaje granice i da se vrši preko zraka, vode, poljoprivrednih proizvoda, saobraćaja, energetike, industrije itd., problem je univerzalan i zajednički na puno dodirnh tačaka. Kako je svima nama kristalno jasno šta je i ko je problem u dostignutom katastrofalnom stanju zaštite okoline u BiH, zajednički interes i cilj je energičnije djelovanje u ovom segmentu života.
Sasvim je sigurno da je EKOLOGIJA jedan od vrlo važnih resora u svakoj državi, pa joj takvo mjesto i ulogu treba dati i kod nas. Imajući na umu sveobuhvatne posljedice i štete koje nastaju svjesno zbog ostvarenja pojedinačnih interesa,postojanja lobija, kriminalnih grupa, neznanja, nekompetentnosti, korupcije, političkih i drugih interesa, sazrilo je vrijeme da ovakve poslove dobiju stručni a ne stranački podobni pojedinci i da se pod hitno počne raditi na prevazilaženju ovakvog stanja.
Činjenica je da za svaki promašaj i učinjenu štetu trebaju poslije godine mukotrpnog rada i velika materijalna sredstva kako bi se sanirale posljedice i eventualno povratilo prvobitno stanje. Najbolji dokaz su do sada izgrađeni objekti mini-hidrocentrala koji su se u ekološkom smislu pokazali kao potpun promašaj po efektima za lokalnu zajednicu i nagovještaj izgradnje čak 300 ovakvih objekatau BiH je zvono za uzbunu. Definitivno, od ovakvih objekata korist imaju isključivo investitori, a lokalna zajednica nepopravljivu štetu. Na svakom nivou odlučivanja o projektima koji utiču na okoliš su evidentirani značajni propusti ili svjesno kršenje zakonske regulative tako da je puno prostora za djelovanje. Počevši od same izrade projektne dokumentacije, izrada studija uticaja na okoliš se pokazala kao jedan od glavnih uzročnika ovakvog stanja. Da je to tako, pokazala je i rezolucija europskog parlamenta, gdje je navedeno da su studije koje rade konsultantske kuće u BiH slabog kvaliteta ili se rade prema željama investitora ili zagađivača.
Certificirane laboratorije su često pod uticajem investitora i daju rezultate ispitivanja koje ne odgovaraju stvarnom stanju ili se rezultati daju po narudžbi. Potrebno je uvesti sistem stroge kontrole rada ovakvih laboratorija od strane referentne, državne laboratorije kako bi se spriječile manipulacije rezultatima ispitivanja, što se sada često događa. U ovom procesu treba omogućiti nadzor i institucijama izvan BiH, što se sad ne može raditi.
Poseban je problem rad inspekcija svih nivoa, rad tužilaštava i sudova, koji kao kontrolni organi imaju krajnju, ključnu ulogu u procesu zaštite okoliša. Skoro nikakav ili simboličan rad u ovom segmentu je znatno pomogao ostvarenju neslavnih rekorda koje smo postigli. Tužilaštva svoj nerad i sporost pravdaju velikim brojem predmeta, nedostatkom stručnog kadra za ovu oblast što se ne može prihvatiti kao opravdanje za stanje u koje smo došli. Očito je da imaju problema u svom radu što se vidi i po čestim aferama u tim institucijama ili dužini trajanja sporova koji često zbog dužine trajanja procesa izgube smisao.
Imajući u vidu navedeno, zaista je široko polje djelovanja eko-organizacija i udruženja, pri čemu im je potrebna i stručna, finansijska, savjetodavna i svaka druga pomoć. Učešće partnerskih institucija i organizacija iz inostranstva, njihovih stručnih i naučnih saradnika je podstrek za još jače i organizovanije djelovanje. Organizacija ovakvog skupa je stimulans za objedinjavanje djelovanja, razmjenu iskustava, povezivanje u zajedničkom djelovanju sa isključivo jednim ciljem – zaštitom okoliša za nas i buduće generacije kao garancijom opstanka. Nadati je se da je jedan ovakav skup najava organizovanijeg i sistematskog pritiska na vlast jedne, sada je izvjesno, ozbiljne i nezaobilazne strane u ovim odnosima – civilnog sektora. Definitivno je ljudska civilizacija na putu da sama sebi skroji budućnost koja može biti ili opstanak ili kraj ljudske civilizacije.
Na nama je izbor.
0 Comments