Studija o procjeni uticaja na okoliš buduće toplane nije ispunila svoju osnovnu funkciju – da procijeni koliki će biti utjecaj ovog postrojenja na okoliš, iz razloga što je još uvijek nepoznat udio pojedinih izvora zagađenja na zenički zrak, jer registar zagađenja ZDK još uvijek ne postoji, iako je ZDK izdvojio značajna namjenska sredstva za njegovu izradu. Zanimljivo je da je na čelu tima za izradu registra isti “ekspert” koji je voditelj tima za izradu ove Studije.

Najbitniji nedostatak je da u prijedlogu monitoring plana nisu predviđena mjerenja kancerogenih organskih jedinjenja (BTX i PAH u prašini, odnosno nesagorjelim česticama katrana iz koksnog plina), te namjera da se tehnološki otpad odlaže na industrijsku deponiju u Rača, koja NEMA okolinsku dozvolu.

Ukoliko bi investitor, autori Studije i Federalno ministarstvo popravili ove nedostatke, postoji mogućnost da se smanji nivo zagađenja. Međutim, prema dosadašnjem iskustvu, male su šanse da se to zaista i desi. Zato je važno da što više građana učestvuje u javnoj raspravi i tako prisili investitora da uvaži ove primjedbe.

Za 24. septembar 2018 u 11 sati zakazana je javna rasprava u postupku izdavanja okolinske dozvole za novu toplanu koju zajednički namjeravaju graditi ArcelorMittal Zenica, grad Zenica i partneri iz Finske.

Uspjeli smo doći do kompletne dokumentacije, kako bi se javnost na vrijeme mogla pripremiti za tu javnu raspravu. U prilogu možete pročitati dokumentaciju i naš osvrt na njen sadržaj.

• Studija o procjeni utjecaja na okoliš (7 MB)
• Netehnički rezime Studije o procjeni utjecaja na okoliš (0,5 MB)
• Plan upravljanja otpadom (1,5 MB)

U Studiji, čiji autori su zenički eksperti angažovani u mostarskoj firmi, tvrdi se da će izgradnja novog energetskog objekta imati “višestruke pozitvne efekte na poboljšanje kvaliteta zraka”.

Za potrebe ove Studije, vršena su mjerenja zagađenja zraka mobilnom monitoring stanicom od 6. februara do 7. marta 2018. godine (29 dana), kad je evidentirano 10 dana sa koncentracijama SO2 iznad dozvoljene granice. Nisu vršena mjerenja koncentracija benzena niti PAH (benzo-a-pirena) u prašini, iako su to najopasniji, kancerogeni sastojci koksnog plina, koji će se koristiti kao gorivo u novoj toplani.

Autori Studije se na strani 113 žale i da “Tokom provođenja postupka procjene uticaja na okoliš konsultant nije dobio nikakve komentare, mišljenja i sugestije od strane relevantnih institucija, građana, zainteresirane javnosti, lokalne zajednice, kao niti od Federalnog ministarstva okoliša i turizma.”. Nejasno je kako su očekivali takve komentare kad niko nije ni znao da se Studija radi niti ko je radi.

U Studiji stoji da je predviđen “mokri tehnički sistem za prečišćavanje otpadnih dimnih plinova koji će se produkovati prilikom sagorijevanja koksnog i visokopećnog plina sa visokim stepenom efikasnosti, što do sada nije primjenjivano na drugim postrojenjima u kojima sagorijeva koksni plin”. Nejasno je kako se garantuje da će takav sistem smanjiti emisije, kad se do sada nije primjenjivao? Znači li to da ArcelorMittal neće izdvajati H2S iz koksnog plina?

Otpadne vode od prečišćavanja otpadnih dimnih plinova će se ispuštati u glavni kolektor bez tretiranja ili će se možda samo korigovati Ph vrijednost. U Studiji se tvrdi da to ne predstavlja opasnost po okoliš, ali ta tvrdnja nije ničim potkrijepljena.

U Studiji također stoji i da će “garantirane emisije onečišćujućih tvari u zrak biti u skladu sa EU normama”, ali ni ta tvrdnja nije ničim potkrijepljena, niti su u parametrima koje navodno garantuje isporučilac opreme spomenuti kancerogena organska jedinjenja. Isporučilac garantuje samo za emisije SO2, NOx, CO i prašine.

U Studiji su navedeni i pogrešni podaci o emisijama SO2 iz postojeće toplane na ugalj, koji su preuzeti iz izvještaja o monitoringu, za koje je ranije utvrđeno da ne odgovaraju stvarnom stanju i koji su predmet upravnog spora pred kantonalnim sudom u Sarajevu. Dokazano je da su prikazane emisije nerealne, ali se ovdje prikazuju kao relevatan podatak za poređenje sadašnjeg i budućeg stanja zagađenja.

Sadržaj zagađujućih materija u dimnim plinovima nakon spaljivanja koksnog plina je preuzet iz BAT dokumenata 2013, a poznato je da postrojenja ArcelorMittal ne rade u skladu s BAT preporukama, nego su prilikom izdavanja okolinske dozvole tražili da se granične vrijednosti prilagode njihovim zahtjevima, pravdajući to starošću pogona koje koriste.

Kako se tvrdi u Studiji, neće se povećavati količine koksnog plina koje se spaljuju, jer se kompletan koksni plin sad već koristi za tehnološke potrebe fabrike. Upravo iz tog razloga, bilo je moguće izmjeriti sadržaj BTX organskih polutanata u dimnim plinovima i sadržaja PAH u prašini, kako bi se mogle procijeniti očekivane količine tih materija u novom postrojenju. Investitor i autori Studije to ipak nisu uradili.

Nejasno je zašto se investitor odlučio za prečišćavanje dimnih plinova, umjesto da vrši odsumporavanje goriva (koksnog plina).

U mjerama u vezi rada u vanrednim uvjetima predviđeno je smanjenje potrošnje koksnog plina i njegova zamjena zemnim plinom. To tehnološko pitanje može postati ekonomsko pitanje, jer može utjecati na cijenu grijanja grada i o tome se mora voditi računa prilikom definisanja uslova preuzimanja toplotne energije za grijanje grada.

Nisu predviđena skladišta plinova, što je dobro u smislu rizika od eksplozije, ali je nepovoljno u smislu kontinuiteta usluge grijanja grada. Treba preispitati mogućnost izgradnje tih skladišta u skladu s propisima i sigurnosnim zahtjevima.

U prijedlogu monitoring plana nisu predviđena mjerenja kancerogenih organskih jedinjenja (BTX i PAH u prašini, odnosno nesagorjelim česticama katrana iz koksnog plina), iako se može očekivati da dimni plinovi sadrže i te polutante, jer koksni plin sadrži najmanje 20 do 30 grama BTX po kubnom metru. Ničim se ne garantuje potpuno spaljivanje kancerogenih organskih jedinjenja u postrojenju, niti ima predviđene kontrole isticanja sirovog koksnog plina iz cjevovoda od koksare do nove toplane. Okolinskom dozvolom iz 2017 (mjera 1.2.2) bilo je planirano da do augusta 2018. počne mjerenje imisija kancerogenih organskih polutanata u okruženju koksare, ali to nije urađeno.

U postrojenju će se spaljivati više plinova koji imaju različite granične vrijednosti emisija. Studija kaže da je operater obavezan izraditi tablicu mješavina plinova i dobijenih graničnih vrijednosti. Nije bilo razloga da se takva tablica ne pripremi već u ovoj Studiji, kako bi se mogla lakše upoređivati količina emisija s dozvoljenim vrijednostima.

Studija nije ispunila svoju osnovnu funkciju – da procijeni koliki će biti utjecaj ovog postrojenja na okoliš, iz razloga što je još uvijek nepoznat udio pojedinih izvora zagađenja na zenički zrak, jer registar zagađenja ZDK još uvijek ne postoji, iako je ZDK izdvojio značajna namjenska sredstva za njegovu izradu. Zanimljivo je da je na čelu tima za izradu registra isti “ekspert” koji je voditelj tima za izradu ove Studije.

Plan upravljanja otpadom predviđa da će se tehnološki otpad, koji se ne reciklira, odvoziti na industrijsku deponiju u cilju odlaganja i konačnog zbrinjavanja. Treba napomenuti da industrijska deponija Rača, koju koristi ArcelorMittal NEMA okolinsku dozvolu i da je nadležno ministarstvo tražilo od operatera da pokrene postupak izdavanja dozvole, ali to do danas nije urađeno.