Dan planete Zemlje… čujemo li šta nam planeta poručuje?

Dan planete Zemlje ove godine ima posebno značenje. Zahvaljujući neodgovornom ponašanju čovjeka prema životnoj sredini, uništavanjem prirodnih staništa divljih životinja i promjenama klime, došlo je do pandemije virusa zbog koje su milijarde ljudi u izolaciji, većina ekonomskih aktivnosti je obustavljena, transport ljudi i roba je drastično smanjen i tek ćemo vidjeti kakve će to posljedice imati. Osim što prebrojavamo preminule od posljedica zaraze, one koji su ostali bez posla zbog pandemijskih mjera i psihološke posljedice dugotrajne izolacije, ovih dana svjedočimo i neoborivom dokazu da ovoj planeti nije potreban čovjek, ali da čovjek bez ove planete ne može opstati.

Naše rijeke su za samo nekoliko sedmica smanjenih ljudskih aktivnosti postale bistrije, plaže su čistije, zrak je manje zagađen (osim tamo gdje je industrija nastavila s radom), jedino su nam ostale deponije smeća koje je čovjek napravio i dalje pravi svojom pohlepom i neznanjem. Godinama se izdvajaju sredstva za besmislene “projekte uklanjanja divljih deponija” umjesto da se pooštri kaznena politika pa se tako otkloni uzrok problema.

Neki su čak zloupotrijebili ovu blokadu da nastave s građevinskim radovima na mini hidroelektranama koje uništavaju prirodu radi profita. Tajkuni zatvaraju vodotokove u cijevi kako bi se okoristili od naknada za obnovljive izvore, umjesto da se strateški opredijelimo da se potiču investicije u solarnu i vjetroenergiju, ili da se uštedama smanji potrošnja energije. Na zahtjeve civilnog društva da se suspenduje isplata premija povlaštenim proizvođačima, odnosno obaveze građana na plaćanje naknade za obnovljive izvore energije putem mjesečnih računa za električnu energiju, nema reakcije nadležnih. Prevelika je uvezanost kapitala i politike da bi se takav zahtjev ispunio.

Namjenska novčana sredstva za zaštitu okoliša vlade već planiraju netransparentno preusmjeriti u “sanaciju štete”, iza koje se opet krije bogaćenje pojedinaca i pljačka javnih dobara. Isključuje se javnost iz donošenja odluka uz izgovor “hitnosti” a nesposobnost i nestručnost politički podobnih kadrova sad isplivava na površinu.

Ekonomska kriza i recesija, koja sigurno slijedi nakon pandemije, bit će i ovaj put izgovor za kašnjenje ili izostanak investicija u tehnologije koje bi smanjile industrijsko zagađenje. I tu je kaznena politika stimulativna za zagađivače, pod izgovorom “čuvanja zaposlenja”, umjesto da se strogim kažnjavanjem industrija natjera da poštuje propise.
Kazna za nenošenje maske, za izlazak penzionera i maloljetnika iz izolacije veća je od kazni za ispuštanje tona zagađenja u zrak, vodu i tlo. Nema problema da se zatvore obućarska ili bravarska radnja, frizerski salon, servis za bicikle ili biblioteka, ali je “nemoguće” natjerati industriju da ugradi filtere na dimnjake. Prljava radna mjesta su očito važnija, a knjige i ne bi trebao iko da čita, može postati pametniji pa će se pobuniti protiv nekompetentnih.

Dok traje pandemija, izgubili smo hektare šume u požarima koje su izazvali neodgovorni pojedinci. Za nastalu štetu niko još nije odgovarao, niko nije kažnjen, čime se šalje poruka “slobodno palite, uništavajte, ne može vam niko ništa”.
Upravo tu griješimo. Itekako može, priroda, planeta Zemlja može nas vrlo brzo uništiti. Bila je tu milijardama godina prije čovjeka, biće i poslije. Samo od nas zavisi hoćemo li je poštovati ili ćemo biti arogantni, pohlepni i bez pameti. Hoćemo li nastaviti s uništavanjem prirode, prljavom industrijom, zagađenjem pesticidima i drugim hemikalijama, pravljenjem divljih deponija, krađom šume, ispuštanjem neprečišćenih otpadnih voda u rijeke, forsiranjem upotrebe fosilnih goriva, nekontrolisanom i neplanskom gradnjom, kršenjem ljudskih prava, nepoštovanjem zakona, propisa i međunarodnih sporazuma?
Umjesto odlaska u šumu s motornom pilom možemo praviti pelet od drvenih otpadaka ili biogas od organskog otpada. Umjesto odlaganja smeća na divlje deponije možemo odvajati i reciklirati otpad. Umjesto izgradnje novih postrojenja na fosilna goriva možemo smanjiti potrošnju i rasipanje energije. Umjesto vožnje automobilom, možemo koristiti bicikle ili javni prevoz. Umjesto izgovora na recesiju može se dići kredit ili dio profita odvojiti za investicije u filtere. Moramo smanjiti naš utjecaj na prirodu jer ćemo to kasnije skupo platiti.

Neka nam ova kriza bude poruka da moramo biti odgovorniji, iskoristimo priliku da u izolaciji, kao robijaši razmislimo o svojim nedjelima protiv planete Zemlje i nas samih i sjetimo se da planeta može imati i druge stanovnike, ali da ljudi nemaju drugu planetu.