„Vikendima se na području Nišićke visoravni ne može naći ni sira, ni mlijeka, čarapa, krompira, nikakvih lokalnih proizvoda. Vrlo često ljudi iz Sarajeva ostavljaju brojeve telefona da im mještani koji žive unutar ili u blizini zaštićenih područja isporuče zimnicu. Vikendice se izdaju na tom području i sve se više ljudi okreće ekološkoj proizvodnji hrane“, kaže Osman Delić, prvi direktor Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo.

Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo, prva kantonalna institucija ove vrste, osnovana je odlukom Kantonalne skupštine, u februaru 2010. godine. Tokom protekle decenije, od prostora opremljenog jednim laptopom, gdje se planirao razvoj pet zaokruženih područja prirode, izrasla je u jednu od najprofitabilnijih javnih ustanova u Sarajevu, sa imovinom vrijednom tri miliona konvertibilnih maraka, 27 stalno zaposlenih i 50-ak sezonskih radnika.

Zahvaljujući između ostalog vrijednim projektima izgradnje i unapređenja sadržaja turističke ponude, povećanju kvaliteta usluga i uređenju komunalne i turističke infrastrukture ovih krajeva, zaštićena područja u Kantonu Sarajevu godišnje privuku do milion turista iz zemlje i svijeta. Ovakvi trendovi ne samo da omogućavaju razvoj novih i nove sadržaje postojećih vidova turizma, nego daju značajan zamah ukupnom prosperitetu Kantona Sarajevo i njegovih stanovnika, pogotovo onih koji žive unutar ili u neposrednoj blizini parkova i spomenika prirode.

Sve aktivnosti u prirodi se odvijaju u okviru održivog korištenja turističkih lokaliteta, što znači da zaštita prirodnih bogatstava ovih krajeva, osigurava opstanak biološke raznovrsnosti, uprkos većoj frekvenciji roba i usluga. Ujedno, kvalitetno upravljanje prirodnim resursima i dostupnost vrijednih grantova, iz kojih se finansiraju projekti razvoja u zaštićenim područjima prirode Bosne i Hercegovine, otvorilo je neslućene prilike lokalnom stanovništvu za stvaranje dodatnog prihoda, kroz promociju i otkup poljoprivrednih i drugih domaćih proizvoda, iznajmljivanje prostora, ugostiteljske usluge, poslove u zaštićenim područjima i slično. Sadržaji Bijambara, Vrela Bosne, Bentbaše, Trebevića i Skakavca stalno se unapređuju, uvode se nove usluge, razvija se turistička i komunalna infrastruktura unutar i u okolini zaštićenih područja. Primjera radi, samo dva aktuelna međunarodna projekta uređenja prostora i razvoja usluga u zaštićenim područjima Kantona Sarajevo, Adria Cave i Eco Karst, zajedno su vrijedna 458.000 eura.

Prvi direktor Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo, Osman Delić, najavljuje skoro usvajanje zakona o proglašenju još nekoliko zaštićenih područja, nakon čega će procenat zaštićenog prostora Kantona biti povećan na oko 7%, što će biti bliže evropskom standardu od 17% zaštićene teritorije. Federalno ministarstvo okoliša i turizma, uz podršku UNDP-a, upravo radi na revalorizaciji prirodnih cjelina Igmana, Bjelašnice i Rakitnice, te dijela korita rijeke Misoče, kao i na istraživanju mogućnosti uvezivanja Bijambara sa Ozrenom.

„Sve je moguće u saradnji, koja proizilazi iz zajedničkog interesa i ljubavi prema prirodi“, kaže Delić, ističući odličnu saradnju koju uprava Ustanove ostvaruje sa lokalnim stanovništvom i organizacijama na ovom području.

Saradnja sa lokalnim stanovništvom

Unutar Zaštićenog pejzaža Vrelo Bosne živi oko 1.200 stanovnika, na Bentbaši 430, na području Skakavca oko 30 domaćinstava.

„U nukleusu (središtu zaštićenog područja) ne može se graditi, postoje zone zabrane. No, u drugoj i trećoj zoni grade se infrastrukturni objekti i u svakom pogledu, može se postići kompromis sa lokalnim stanovništvom“, pojašnjava Delić. Svojim poslovanjem ova ustanova državi vraća 17% kroz PDV, a sve ostalo ulaže u poboljšanje sadržaja, od čega odmah profitira lokalna zajednica. Stanovnici zaštićenih područja prodaju rukotvorine, poljoprivredne proizvode, med, iznajmljuju prostore turistima, a ljeti, u okviru javnih radova, mnogi od njih budu angažovani na uređenju prostora parkova.

„Lokalna udruženja žena prodaju rukotvorine i domaće proizvode u ovim područjima. Mi kad smo preuzimali Bijambare, kad smo stavili rampu da se ne može autima ulaziti, da se ne mogu praviti teferiči i janjad okretati, tad je bilo pobune, ali kad smo uveli ekološki voz, koji godišnje preveze 60 hiljada putnika, više nego Željeznice Federacije, više nemamo nikakvih problema.

To je ta sinergija lokalne zajednice i zaštitara. Vjerujte da se vikendima na području Nišićke visoravni ne može naći ni sira, ni mlijeka, čarapa, krompira, nikakvih lokalnih proizvoda. Vrlo često ljudi iz Sarajeva ostavljaju brojeve telefona da im mještani koji žive unutar ili u blizini zaštićenih područja isporuče zimnicu, luk, krompir, heljdino brašno, koje je brend Bijambara. Vikendice se izdaju na tom području i sve se više ljudi okreće ekološkoj proizvodnji hrane“, kaže Delić.

„Svi smo ujedinjeni, na istom zadatku“

Šumari, lovci, planinari, lokalno stanovništvo i zaštitari priređuju zajednička sportska takmičenja i zajedno obilježavaju najznačajnije ekološke datume.

Sa svima, kaže, imaju izuzetno korektnu saradnju. S obzirom da Zakon o zaštiti prirode FBiH ne zabranjuje regularan lov, niti eksploataciju šume, dogovoreni su posebni uslovi za ove djelatnosti u zaštićenim područjima.

„Ispočetka su nam lovci, planinari, šumari zamjerili, govorili su da im oduzimamo šumu, lovišta, planinarski dom. To se ubrzo promijenilo. Sa šumarima smo postigli sporazum, na osnovu kojeg smo smanjili etate. Na Skakavcu je bilo 3.000 hektara šume, koja nije bila predviđena za sječu, pa smo taj etat spustili na 1.500 hektara. Na ostalom području se vrši samo sanitarna sječa i saniraju osušena stabla i vjetroizvale“, opisuje Delić saradnju sa Sarajevo šumama.

 „U okviru projekta monitoringa flore i faune, koji smo realizovali sa Fondom za zaštitu okoliša i u saradnji sa Veterinarskim fakultetom, radi praćenja njegovog kretanja, čipovali smo i uspavali jednog medvjeda kapitalca, teškog 240 kilograma“, priča dalje Delić.

„Ovakve projekte realizujemo zajedno sa Lovačkim društvom Kantona Sarajevo, koje smo pomogli finansijski, a i oni su nama veoma često pomagali. Nije lako prići medvjedu i pratiti ga u prirodi“, kaže Delić, dodajući da Javna ustanova za zaštićena područja Kantona Sarajevo, iz svojih projekata pomaže i opremanje lovačkih domova na ovom području.

„Lovci se često šale s nama, jer mi radimo zimske dohrane sisara i ptica na prostorima gdje je lov zabranjen. Dovlačimo sijeno, žito i solila za srneću divljač, a oni se šale da mi njih osolimo, pa divljač takva osoljena prelazi u njihova lovišta“, kaže naš sagovornik.

U zaštićenim područjima Kantona Sarajevo, lov je potpuno zabranjen. U Nacionalnom parku Una, to recimo, nije slučaj, jer je u jednom dijelu parka lov, tokom sezone, dozvoljen. Ipak, Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo, do sada nije imala evidentiranog krivolova.

„Lovci mogu da love do granica zaštićenog područja. U njegovom nukleusu, lov je zabranjen, ali divljač ne zna gdje su granice. Ipak, našim lovcima nije nanesena time nikakva šteta“, pojasnio je Delić.

Prikupljanje ljekovitog bilja i branje gljiva

Postoji fama da je u zaštićenim područjima zabranjeno branje ljekovitog bilja i gljiva. To nije tačno, tumači Osman Delić.

„Ne može se doći sa grabuljama i češljevima brati i uništavati brusnice i borovnice. To se ne bi moglo nigdje raditi. Mi posjetiocima dozvoljavamo da prikupljaju i ljekovito bilje i gljive, ali ne u prekomjernim količinama, nego za ličnu upotrebu. Sad na Skakavcu ima sigurno 30 ljudi koji beru i skupljaju srijemoš. Ne dozviljavamo da se izvlače lukovice, da se devastira i uništava bilje. Sve se može brati, ali pravilno. Ne da se siječe šipak, pa ga se tek onda bere“, tumači Delić.

Zajedništvom i kompromisom do prosperiteta

Sve zablude vezane za zabrane u zaštićenim područjima i štete koje će proglašenje parkova prirode tobože nanijeti lokalnom stanovništvu, jednostavno, nisu tačne. Potvrđuju to iskustva Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo. Ono što propisuje Zakon o zaštiti prirode su zabrane koje se odnose na krivolov i šumske krađe, s druge strane promovišući sve vidove održivog razvoja turizma i privrede. To opet otvara značajne mogućnosti za lokalni privredni razvoj. Samo je do nas koliko ćemo ove prednosti iskoristiti. To će biti moguće samo kroz kompromis i međusobnu saradnju.

---

Ova aktivnost realizirana je uz podršku projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.